facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2021
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Doom metal / Alternative metal / Progressive metal / Neo-Psychedelia / Sludge Metal
Dodano Četvrtak, 13 Siječanj 2022
Žanr Pop-Rock
Length 1:26:18
Broj diskova 2
Edition date Listopad 2021
Država Europa
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 093624879794
Edition details objavljeno: 29.10.2021.; producent: David Bottrill; snimano: West End Sound Studio, Atlanta, GA
Tags Reprise Records David Bottrill Mastodon

Review

Ima izreka da nisi pravi glazbenik sve dok ne snimiš dupli album. Zvuči pretjerano, i doista je, nisu ni svi to napravili, ali kad imaš ispred sebe titane s barem jednim takvim čudovištem, snimanje uspješnog duplog albuma postao je svojevrsni izazov, a nakon afirmacije CD-a, i planina na koju se mogu popeti samo rijetki. Nema veze jesu li u pitanju Led Zeppelini, Pink Floydi, Allman Brothers Band, Frank Zappa, The Who, The Clash, The Cure, Kate Bush, Miles Davis, 2pac ili Opeth.

Sad se tom elitnom društvu pridružio i Mastodon s duplim albumom Hushed and Grim. I, odmah da kažem, daleko je bolji nego što sam očekivao nakon pročitanog osvrta s jednog poznatog stranog hipsterskog glazbenog portala i dvije stvari za koje su snimili video spotove. Prošlo je 20 godina od Remissiona i 10 od The Huntera. Suludo puno vremena kada razmišljam, primjerice, koliko su mi se u 1990-ima činile prahistorijski 1970-e i 1980-e. Bend se usput, nesumnjivo, značajno promijenio od svojih agresivnih sludgerskih početaka. Možda nisu više baš toliko gnjevni kao nekada, možda su emotivniji i melodičniji, možda su više rock i prog s vrlo zaraznim melodijama nego metal, ali nitko ne može reći da su žrtvovali prepoznatljivost i integritet.

Posljedica starenja? Moguće. Tu su stalna prisutnost smrti i gubici bliskih ljudi koji s proživljenim vremenom postaju samo vjerojatniji i neminovniji. Hushed and Grim je ovaj put epska posveta njihovu pokojnom menadžeru Nicku Johnu. Nesreću, bol i tugu preusmjerili su u umjetničku kreativnost i preobrazili prazninu koju je iza sebe ostavio opaki rak u prekrasnog dugosvirajućeg divljaka. “Bila je to najgora stvar koju sam vidio u životu. Nikada nisam bio u nečijoj prisutnosti dok su bili u takvom fizičkom stanju gotovo ništavila”, rekao je Troy za Louder, prisjećajući se trenutaka kada su se došli oprostiti u njegovoj kući.

Ako se pitate što, dovraga, na naslovnici albuma znači to drvo u središtu kojega se nalazi Nick John, riječ je o mitološkoj slici života nakon smrti u nekoj svojoj prijelaznoj fazi. Utješnoj piči u surovoj stvarnosti. Kako je to Brann Dailor objasnio, kada umrete, vaš duh odlazi u srce stabla gdje se prisjeća svog života tijekom godišnjih doba, prije nego što se konačno oprosti od svijeta i ode u iduću dimenziju.

Imajući sve to na umu, kao i totalnu ludnicu pandemije i psihozu zatvaranja koja je uslijedila, jasno je zašto je album poput djeteta beznađa „utihnuo“ i „sumoran“. Doduše metaforički tih i nikako prigušen. Vrlo je glasan krik bola, kao i što se očekuje od glomazne zvijeri kakav je Mastodon, ali je suzdržaniji, manje kompleksan, bez nekog velikog koncepta, prohodniji i jednostavniji. Definitivno sumoran i vrlo, vrlo mračan. Ekstremno je ozbiljno putovanje kroz tminu, gotovo bez trunke optimizma i svjetla a kamoli ljetne vibre kakva je prožimala Ones More 'Round the Sun. Nema zajebancije ovaj put s Mastodonom. Došli su i bez kompromisa natrpali nam na leđa tonu emocija, suza, egzistencijalne tjeskobe i horora umiranja.

Iako je album posvećen i inspiriran osjećajima gubitka bliskog prijatelja i menadžera, bavi se općenitim stvarima koje se tiču svih ljudskih bića, tako da se svatko može pronaći u njemu i učitati značenja koja želi. Na jednoj od najljepših balada koju sam imao priliku čuti u zadnje vrijeme, „Had It All“, oproštajnoj pjesmi sa snažnim grungerskim/alternativnim utjecajima Alice in Chainsa i Soundgardena, solažu je odsvirao upravo gitarist Soundgardena Kim Thayil. Već prvi njegov oštar ton solaže, isprekidan i pucketav poput statičkog elektriciteta, kao da uskrisuje Chrisa Cornella, a dok Troy pjeva prekrasan stih refrena, „Imao si sve“, malo tko ga se neće prisjetiti.

Hushed and Grim nije tip albuma koji vam neće dati disati, koji će vam dići energiju neprestanim adrenalinom ili vas zapljusnuti željom da vozite nove Rafale. Puno je bliže opuštenijoj vožnji u nekom rijetkom, starom „muscle“ automobila prodornog zvuka motora. Dok s jedne strane ima dosta mjesta za predah, otvorenih prostora razloženih akorda i molskih mjesta, s druge strane čak i tvrdi, teški rifovi pogonjeni Dailorovim nemilosrdnim bubnjevima djeluju poput vlaka iznad kojeg lete prekrasne, snažno suprotstavljene vokalne melodije.

Emotivno je iscrpljujuć i jedina mjesta gdje ćete osjetiti djelić nade, mira i svjetla nalaze se na sredini u „Peace and Tranquility“ te na samom kraju u himničnoj, post-rock/metal stvarčini „Gigantium“ apsolutno zaraznog refrena i nadahnuto-vatrenog finalnog Hindsovog deranja gitarskih pragova. Uz sve to, Sandarsov upečatljiv vokalni napredak, već prepoznatljive zvučne i kompozicijske elemente te nekoliko asova u rukavu, Mastodon je ovaj put priredio i poneko iznenađenje, prvenstveno kada je u pitanju šira upotreba klavijatura i klasičnih instrumenata.

Ljubiša Prica

Hits 65
Emperor of Sand « Emperor of Sand Mastodon Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma