Review
Dugo je vremena prošlo otkako se spremam predstaviti ovo izdanje, predugo, brojeno u mjesecima. Nekako sam razmišljao da ako ga ne predstavim u godini kada je objavljeno i kada se desio razlog zbog kojeg je vani, da ga niti neću uspjeti predstaviti. Desilo se, naime, da je Madonna nedavno najavila veliku svjetsku turneju, u kojoj će kroz ne previše datuma protrčati našim kontinentom te nam se približiti na dva rasprodana milanska koncerta u studenom ove godine. S najavom turneje pojavila se i moja prigoda. Ne bi bilo pošteno da se zanemari ovo izdanje, jer ono toliko puno govori o Madonni, o njezinoj karijeri , statusu, mjestu u povijesti popularne glazbe i još mnogo čemu.
Kako bi obilježila grandiozan uspjeh od čak 50 singlova na Billboardovoj dance ljestvici, Madonna je sredinom prošle godine u prodaju pustila masivnu, trostruku kompilaciju „Finally Enaugh Love“. Za ne toliko okorjele fanove dostupno je i izdanje s jednim diskom na kojem je 16 hit singlova. Svrhu potonjeg uopće ne vidim obzirom da je poanta ove kompilacije upravo gore spomenutih 50 uspješnih singlova kojima je ostvaren ovaj jedinstveni uspjeh. Jer kako odabrati od 50 pjesama 16? Temeljem čega? Broja tjedana provedenih na listi? Svaki od njih, pa makar proveo i jedan tjedan treba svoje mjesto na kompilaciji, stoga je posjedovanje ovog albuma jedino smisleno u inačici s 50 pjesama jer jedino se tada dobiva puni smisao i zaokružuje priča oko svrhe objave ovog izdanja.
Koliko je Madonni uspjeh značajan dovoljno govori i samih pola stotine singlova, no ovakvi slučajevi zovu za još malo statističkih podataka koji dodatno bildaju njegovu važnosti, a to je da je tih 50 singlova prostrijeto kroz 5 dekada (9 singlova u 80., trinaest u 90., 18 u 00., devet u 10. i do sada jedan u 20. godinama, da je na drugom mjestu s najviše brojeva 1 na istoj listi Rihanna s njih „tek“ 33., dok su na trećem i četvrtom Beyonce i Janet Jackson s 22, tj. 20. singlova na broju 1 te da je George Strait s 44 brojeva jedan na country listi najbliži kraljici popa, uzimajući u obzir generalno sve Billboardove liste. Impresivno, zar ne? Madonna je i sama kazala kako joj je ovih 50 brojeva jedan na dance listi od velikog značaja jer upravo je dance lista njezina lista, lista u kojoj je ona „doma“.
Ovih 50 remikseva napravljeno je dostojno Madonnine veličine. Nije za očekivati da će baš svih 50 sjesti ili da će baš svi biti uspjeli, no sagledavši ih kao cjelinu možemo zaključiti da sve štima. Prvi disk obrađuje Madonnino najranije razdoblje i na njemu su neki od singlova tek neznatno remiksirani, s tek jače izraženim ritmom. Na drugom disku ovo dolazi puno jače do izražaja dok u potpunosti preuzima treći disk. Neki remiksevi, poput „Don't Cry For Me Argentina“, jednostavno ne funkcioniraju, od nekih suradnika sam očekivao više (Avicii), dok je ostatak očekivano fino posložen (trenutno slušam „I Rise“ pa mogu nju naglasiti kao primjer svega toga dobroga), a album nemam problem slušati u i izvan klupskog prostora ili, primjerice, automobila. Uostalom, sve su to pjesme koje su kroz ovih pet dekada bile i ostale standard plese glazbe, manje-više sve većini poznate pa nije potrebno elaborirati ili opravdavati zašto je neka od njih bolja ili lošija jer sve je ovo svima dobro poznata materija, tek s tom razlikom što je sada po prvi puta kompilirana na jednom mjestu.
Kraljica popa to i dalje ostaje, a ovim izdanjem, ali i „skandalima“ kojima u nepravilnim vremenskim intervalima uspijeva šokirati lažan puritanski milje, to nabija na nos svim pretendenticama na prijestolje. Naime, kraljicom popa je antipod monarhije, a takvom se ne postaje i ostaje samo dobrom glazbom, pozicija kraljice popa cementira se šokiranjem i buntom, a Madonna zna najbolje kako naći svoje mjesto u medijima, natjerati ljude da komentiraju i da i dalje bude itekako prisutna svugdje. Živjela kraljica!
Dragutin Andrić
/
« Celebration 
