facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Scenes & Fragments


Bookmark

Data

Released Lipanj 2020
Format Albumi
Vrsta Psychedelic rock / Post-rock / Progressive Rock
Dodano Nedjelja, 19 Srpanj 2020
Žanr Rock
Length 51:45
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2020
Država Grčka
Etiketa Samostalno
Catalog Number -
Edition details objavljeno: 6.6.2020.
Tags Meridian Blank

Review

Nekoć davno bio sam prisutan na jednom internacionalnom glazbenom festivalu, sa uglavnom prisutnom world/etno glazbom. Ni danas ne znam zašto je svoju minutažu dobio punk bend iz Kine koji je trenutno kod mene stvorio negativne presumpcije što se na kraju pokazalo sasvim krivo. Dakako, nisu imali drskost i gnjev izvornog punka iz zore svog stvaralaštva, njihov nastup ipak je bio sasvim energetski korektan i krajnje simpatičan.

Poučen tim iskustvom bilo bi prilično neodgovorno iste pretpostavke primjeniti na činjenicu da nam iz domovine sirtakija dolazi bend koji svira progresivnu glazbu sa neizbježnim stoner rock atributima, nastalu kao spoj individualnih glazbenih referenci članova na tragu raznih stilova od, kako sami kažu Porcupine Tree, Opeth pa do God Is An Astronaut, Russian Circles, kao i zadiranja u ostavštinu bogova psihodelije – Pink Floyda.

Dakle, Meridian Blank, bend iz Chanie (Grčka) je u lipnju objavio svoj prvi long play uradak. Oformljeni prije tri godine, njihova glazba označena je kao spoj teških riffova u srazu sa atmosferskim pasažima zaogrnutim konceptualnim sadržajem.

Članovi benda su: Sortis Tragazikis (bas); Christos Kastrinakis (ritam gitara); George Kolomvakis (vokal, gitara); Panos Theodorou (bubnjevi) i Kostas Pantelakis (klavijature).

Mješanje različitih stilova i utjecaja na papiru predstavlja interesantnu kombinaciju, a u praksi?

U praksi to zvuči sasvim dobro, ima tu sasvim zanimljivih arhiviranih tragova underground scene, sa dobro doziranim elementima psihodelije (zahvaljujući klavijaturskim pozadinskim realizacijama); teških metalnih riffova (zahvaljujući normalno gitari) koja ne zapada u ponavljajuće akorde i improvizacije u gradnji nužne progresije; vokal je sasvim korektan, možda ne baš idealan za ovakvu zvučnu sliku; kompozicije imaju veliku dozu originalnosti sa zavidnom konstrukcijom i finalnom gradacijom, ni trenutka ne zapadaju u kliše. Kompletna zvučna slika je kompaktna, postojana, slojevita zbog čestih izmjena tempa, ne gubi na zanimljivosti i interesu za naredno slušanje, te posjeduje potrebnu dozu nostalgičnosti i tajanstvenosti svojstvene progresivnoj/underground sceni.

Je li se u dogodio vremenski odmak u kojem se tek sada u Grčkoj događa ekspanzija progresivne glazbe koja je odavno napustila zapadne zemlje, ili je je ovo iskrena preferencija ovog benda?

Uzori?

Orfejovi sinovi pametno su zavirili u priznatu glazbenu ostavštinu, na nju nadogradili svoja iskustva, kompleksne i slojevite scene i fragmente – rezultat je neočekivano pitko glazbeno štivo pomalo tužno, depresivno, uglavnom teško (očito nasljeđe grčkih drama) svakako nezamislivo glazbenom podneblju iz kojeg dolazi. Iskreno, Meridian Blank ne pokušavaju biti tribute bend undreground/progresivnim/stoner rock eminentnim imenima, prodor kroz njihove složene glazbene slojeve zahtjeva pažljivo slušanje koje neće donjeti zamor ili dosadu (bar meni nije).

Ukratko, Meridian Blank nisu tostirali zvukove 70-tih kako bi ih nanovo učinili „jestivima“, njihov zvuk je bez obzira na glazbene trendove apsolutno slušljiv, svojevrstan je to izazov zamrzavanja glazbene prošlosti, odsviran, aranžiran sasvim korektno.

I da, this is the underground.

Đorđe Škarica

Hits 296

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42