Morso

Priča o Morsu seže u ranu jesen '98. godine, kad su se dva mlada benda odlučila na simbiozu i zajednički nastavak rada pod jednim imenom. Društvo iz benda Tears; bubnjar Ivan Bojčić, gitarist Matej Zec i basist Nikola Mesarek, te članovi benda Delusion; pjevač Stanislav Grdaković, klavijaturist Darko Terlević te loop maher Hrvoje Brzić, odlučili su se nazvati Tha Bitch Inside. Društvu će se par godina kasnije pridružiti i Ivana Bartolović koja je prethodno pjevački zanat pekla u lokalnom bendu Greta Gabor. Ovako složena garnitura mladih glazbenika uobličila je vrlo neobičnu postavu za klasično poimanje rocka, jer u oko i uho odmah upadaju dva ravnopravna, jedan muški i jedan ženski vokal.

Prerastavši početni prkos, bend iz imena izbacuje riječ „Bitch“ te nastavljaju raditi kao Tha B Inside, stilski se odredivši prema funk zvuku. Potrajali su šest godina stvorivši svirački zreo materijal koji je 2004. godine pod imenom „Sami“ objavljen za etiketu Suzy Records. Zanimljivo je kako se društvo iz benda odlučilo za energični funk izričaj mada privatno uopće nisu štovatelji ove vrste glazbe. Njihov izbor bio je svojevrstan revolt kojim su željeli razmrdati učmalu scenu koja se po njihovim riječima u to doba svodila na bendove stilski pretežno sličnog određenja. Iako je tek kasnije uslijedilo ono što bi članovi benda i sami potpisali kao dio svog glazbenog ukusa, album „Sami“ donio je nekoliko skladbi koje bi Morso i danas rado odsvirao. No malo nakon objave nosača zvuka grupa je prestala s radom utabavši put za ono što je tek imalo doći.

Specifikum benda bilo je prijateljstvo koje ih je vezalo još iz mladenačke dobi, a s prestankom rada grupe, nastavila su se intenzivna druženja. Tijekom sljedeće dvije godine bivši su se članovi benda pozabavili premišljanjem o budućnosti i planovima vezanim uz nju, da bi na koncu zaključili kako im je glazba previše bitna da bi je se nakon toliko godina tek tako ostavili, pogotovo ne okušavši se u nečemu što istinski vole.

Nakon dvije godine, društvo se opet našlo u prostoriji za vježbanje, i započelo rad na novim pjesmama. Svježe ideje i glazba kojoj su i sami bili skloni, uvjetovali su nastanak materijala koji stilski nije imao nikakve veze s prvim albumom. Nove su pjesme zvučale konkretnije, žešće i usmjerenije, pa se društvo da bi napravilo odmak od ranijeg rada, konačno odlučilo promijeniti ime. Stane je predložio ime Morso, što je jednoglasno prihvaćeno. Zanimljivo je kako je okolina novo imenovanje odmah iskoristila kako bi mašti dala materijala za pronalaženje nekog skrivenog značenja. Međutim, ma koliko to čudno zvučalo, Morso (tal. ugriz) nema nikakvog određenja za bend niti postoji u njemu neka prikrivena kodirana poruka. Kako kaže bubnjar Bojčić:

„Nama je to samo ime, kao što se ti zoveš Zoran, a ja Ivan i nitko nas ne pita zašto je tomu tako. Tako je i Morso… Samo ime.“

Nakon što su snimljene prve demo snimke, Morso je počeo kovati planove na koji se način približili nekom etabliranom izdavaču. Nakon nekoliko probnih razgovora, bend nije bio pretjerano oduševljen iskazanom pažnjom diskografa, i kad se već činilo kako je za njihov materijal pravi interes izostao, na scenu stupa dugogodišnji prijatelj Vlado Simičić Vava, koji ih je povezao s izdavačkom kućom Dallas Records. Susret benda i brenda, urodio je suradnjom i potpisivanjem ugovora za objavu materijala.

S konkretnom pogodbom u džepu, Morso se ozbiljnije nego ikad okrenuo snimanju materijala. Stvaranje albuma potrajalo je duge dvije godine u kojima je bend do perfekcije polirao svaku pojedinost, zajednički odradivši čak i producentski posao. Na prilično netipičan pristup bend se odlučio zbog bojazni da neki drugi producent ne stvori zvuk koji bi podsjećao na nešto što je od ranije radio, a kako bend teži svojevrsnoj zvučnoj cjelovitosti odlučio se samostalno odraditi taj dio posla. Rezultat toga je totalno prearanžiranje pojedinih pjesama koje na koncu zabilježene na albumu nisu imale nikakve dodirne točke s pjesmama kakve su prvotno bile zamišljene. Morso je iz studija izašao tek kad su svi članovi benda u konačnici bili zadovoljni materijalom.

Konačno je 31. lipnja 2008. na police trgovina zasjeo album „Izlog“ izloživši vrsne uratke kao što su Izlog, Voda, Bogovi ljudi, Ne Vidi, Običan dan i Kao da znam kraj. Najavni singl Izlog dopratio je ostatak albuma u zasluženu poziciju. Svi glazbeni mediji, od TV-a, radio postaja i elektronskih magazina primijetili su kako je Morso najveće i najsvježije iznenađenje na domaćoj glazbenoj sceni koji su za uspjeh jednostavno predodređeni. No kako sami članovi benda neopterećeno kažu; „najveći je uspjeh kad uvidiš da određeni broj ljudi vjeruje u ono što radiš i u tome te podržava„ a Morso definitivno jest dio tog kruga. To im je pošlo za rukom od samog početka, kad je pjesma Izlog oko ovog mnogoljudnog benda okupila odanu sljedbu koja je od početka vjerovala kako ovaj bend ima što za reći.

(Iz knjige "Riječke rock himne"- autor Zoran Žmirić, tekst i fotografija grupe preuzeti sa službene Facebook.com stranice grupe Morso)