Review
Recenzirati album oko kojeg se podigla takva prašina prosle godine je prilično nezahavalan posao. Čovjek se nađe u raskolu između nagona da se pridruži takvom hypeu i urođene sumnjičavosti prema svemu oko čega se iznenada se iznenada raspiše čitava glazbena javnost (ok, barem sam ja takav).
Na album sam naišao čitajući razne ljestvice najboljih albuma 2008. god. kojima su nas prigodno bombardirali prethodnog mjeseca. Konkretno, na last.fm-u je MGMT-ev album čisto statistički proglašen najboljim i najpopularnijim novim bendom i albumom prethodne godine ispred najnovijih izdanja Madonne, Coldplaya, Radioheada ili Portisheada. Ta informacija me, baš kako sam naveo, isprva učinila skeptičnim jer o takvim novonastalim zvijezdama čitamo svake godine, a samo britanski novinari izmisle po jednu svaka 2-3 mjeseca. U svakom slučaju odlučio sam barem poslušati prvi singl Time to pretend i pripadajući spot na Youtube-u i priznao sam sebi da je ovaj puta moja skeptičnost bila potpuno neutemeljena.
Službeno je Oracular Spectacular prvijenac ovog brooklynskog benda otkada su promijenili ime u MGMT, prvi album su izdali pod imenom The Management još 2005. Da ne davim previše produkcijskim detaljima spomenut ću samo da iza genijalnog zvuka benda stoji proslavljeni Dave Fridmann poznat po radu s Flaming Lipsima kao i s domaćim Pips, Chips & Videoclipsima. Ovo je definitivno savršena kombinacija jer Fridmannovo poigravanje muzikom i osjećaj za zaigranu, a bogatu produkciju savršeno odgovara stilu MGMT-a.
Orcular Spectacular me zapravo u početku najviše i podsjetio na uratke Lipsa i njihovim kombinacijama indie-ja i psihodelije, ali i dozom nevjerojatne zaraznosti koju kod Flaming Lipsa nikada nisam do kraja doživio. Već spomenuti singl Time to Pretend koji i otvara album, tome najbolje govori u prilog. Pjesma takvom brzinom ulazi u uho da mi se spot danima vrtio po desetak puta na računalu. Kombinacija plesnosti, zaigranosti i ogromne količine pozitivne energije nadograđuje pomalo izlizani tekst o teškoj sudbini popularnosti rock zvijezda osuđenih na pretvaranje (Forget about our mothers and our friends/We were fated to pretend.). Iako mi se u početku učinilo kao da su riječi izlizane i gotovo šundovske, poslušavši ostatak albuma skloniji sam mišljenju da je to samo još jedna razina na kojoj se MGMT poigrava sa ustaljenim glazbenim klišejima.
Da Oracular Spectacular ne zapada u dosadnu jadikovku o rockerskom životu svjedoči i iduća pjesma Weekend Wars. Bend se pozabavio i kod nas poznatim terminom vikend ratnika odnosno ljudima koji vječito imaju nekog i nešto protiv čega se bune i planiraju revolucije i ratove koji traju par dana, odnosno jedan vikend, iza čega se ponovno vraćaju ustaljenoj životnoj rutini i konformizmu. Pjesma je nešto smirenijeg i manje plesnog ritma, no tek nešto manje zarazna od ranije spomenutog singla. Drugi singl i stvar koja se tek neznatno ističe od ostalih nazvan je Electric Feel i prva je na albumu kojoj bi mogao prilijepiti naziv ljubavne pjesme. Garantiram vam da će refren I said ooh girl/shock me like an electric eel/baby girl turn me on with your electric feel, koliko god sladunjavo zvučao, ostati trajno nasnimljen u moždane stanice. Klavijature, inače sveprisutne na albumu, daju vam baš onu dozu coolerštine potrebne da uletite djevojci u kafiću cupkajući u ritmu.
Ostatak albuma je tek nešto manje upečatljiv na prvih nekoliko slušanja. Razlog tomu nalazim u činjenici da su singlovi i ekstremno hitoidne stvari mjesto našle u prvoj polovici albuma i to je jedini nazovi minus koji mogu dati ovome albumu. Druga polovica, iako nešto sporijeg ritma, okružena je ponovno dvjema pamtljivijim pjesmama 4th Dimensional Transition i završnom Future Reflections koja stavlja točku na "i" albumu i suzdržanim optimizmom najavljuje svjetliju budućnost svijeta i ovog benda (kako god to želite interpretirati).
Oracular Spectacular je definitivno opravdao sve pohvale koje su ga zahvatile, a i nadišao je moja očekivanja i prvotnu skepsu. Album je pravi hit i sadrži onaj nepatvoreni osjećaj uživanja u glazbi koji nadilazi ikakve žanrovske preferencije. Zabavan i zarazan poput pop-a, inteligentan poput rocka, iznimno radiofoničnan te savršen za podizanje atmosfere i raspoloženja. Nastave li ovako, MGMT će definitvno biti na glazbenom repertuaru većine muzikoljubaca još duže vrijeme.
Dejan Šapić