Review
Ovaj newyorški bend među obožavateljima je, osim po pjesmama prepoznatljiv i po vrckastom pjevaču Timu Harringtonu uvijek raspoloženom za cirkuse na pozornici, u što se je i naša publika imala prilike uvjeriti 2002. godine kada su nastupili u zagrebačkom KSET-u.
Nedavno su izdali novi, peti studijski album Root For Ruin, koji je poput njegovih prethodnika Go Forth i Let's Stay Friends izdao Frenchkiss Records. Ne mogu reći da sam do sada bila fan, ali mislim da je ovaj album njihov do sada najbolji uradak i s njim imaju šanse pridobiti širu publiku lakše nego ikad prije. Zlobnici će sada pomisliti – komercijalan, ali ipak ne bih mu dala takav epitet, barem ne u negativnom kontekstu.
Bend nije drastično promijenio svoj uobičajeni glazbeni izričaj, i dalje se osjeća utjecaj The Pixiesa i The Fugsa, ali pjesme su melodičnije nego do sada, a i čini mi se da više nego na prijašnjim albumima vrludaju između popa i rocka, ne mogavši se konačno čvrsto opredjeliti za jednu od tih kategorija. Rezultat je album od jedanaest pjesama koje baš i ne zvuče kao cjelina, ali s pozitivnim ishodom – svatko će naći ponešto za sebe.
Ipak, već uvodna Appetites daje naslutiti da slušatelja očekuje 40-ak dinamičnih, brzih, pa i plesnih art-punk-indie minuta. Dirty Knails je više u žestokoj rock maniri, dok prozračnija Sleepless in Silverlake, u kojoj se na momente osjeća utjecaj surf rocka, te naprosto zarazna Let's Get Out of Here, zvuče prilično retro. Obje pjesme plijene izrazito pamtljivim melodijama. Lips n'Stuff i Poltergeist ne ističu se previše, dok je melodična gitara osobito u zadnjem djelu pjesme High and Unhinged jedan od ponajboljih trenutaka na albumu.
Nakon čvršće i agresivnije Excess Energies slijedi najbaladičnija Dear Crutches – impresivan gitaristički intro suptilno nastavlja svoj put kroz pjesmu, te stapajući se sa pomalo melankoličnim tonovima vraća nas opet u prošlost; bila to namjera izvođača ili ne, ne mogu se oteti dojmu da su htjeli odati počast bendovima 80-ih poput primjerice The Curea.
Dok je Calm Down punk na koji nas je bend navikao svojim prethodnim albumima, posljednja Clear Spirits je još jedno ugodno iznenađenje; čvrsti i moćni gitaristički rifovi dokazuju da se ovdje ipak na kraju krajeva radi o rock bendu. Vrijedi poslušati.
Branka Kunstek