facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 2014
Format Albumi
Vrsta Americana / Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter / Alternative Country-Rock
Dodano Ponedjeljak, 22 Rujan 2014
Žanr Indie Rock
Length 40:00
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2014
Država Europe
Etiketa Warner Bros. Records
Catalog Number 9362-49368-0
Edition details Datum objave: 28.7.2014. Produkcija: Ryan Adams, Beck i Johnathan Rice. Snimano: 2013.-2014. PAX AM (US)
Tags

Review

Nosila sam crno od dana kad je počelo, otvara svoj novi, treći po redu samostalni album Jenny Lewis, kao da poručuje da se drukčijim tonovima na "The Voyager" ne trebamo nadati. Čak je šest godina prohujalo od prošlog, sjajnog "Acid Tongue"; u međuvremenu je naša dama sa svojim životnim suputnikom Johnathanom Riceom kao Jenny & Johnny snimila jedan polovično zanimljiv album, no "I'm Having Fun Now" dokazao je prvenstveno da joj zapravo i ne treba ničija pomoć ni u autorskom ni pjevačkom dijelu posla. Do "The Voyager" doputovala je pak sa spremnikom prilično ispražnjenim očevom smrću i definitivnom potvrdom očito ne baš najugodnijeg razlaza bivšega benda Rilo Kiley - utoliko su uvodni stihovi albuma prilično precizno ugođeni i determinirajući.

Pa ipak, od tog istog starta priča glazbeno ide gotovo oprečnim tonovima. Natrpavši u stihove propale ljubavne veze, razočaranja, tjeskobe, krize godina i identiteta, preljube, strahove i sumnje, Jenny Lewis nas ipak nije htjela baciti u depresiju. Ni sebe ni nas, pa je tako "The Voyager" prije nastavak glazbenog puta Rilo Kiley nego onog trasiranog njezinim solo-draguljima. Jer, dok su se "Rabbit Fur Coat" i "Acid Tongue" oslanjali na tradicionalni američki rock, čak i country te folk kolorite, konačno umirovljenje matičnog benda kao da ju je vratilo baš tamo gdje su s "Under the Blacklight" stali i nikad više nastavili - na osunčano tlo kalifornijskoga indie-popa, među prozračne melodije i tečne harmonije.

Najavni singl "Just One of the Guys" rekao je po tom pitanju sve. Melodija i ritam kao pravljeni da budu hit ili bar tema koju će mase nesvjesno zviždukati tjednima, nose tekst dvosmislenih konotacija, ali u načelu se baveći "ulaskom u godine". Beckova produkcija (većinu je albuma, inače, producirao neumorni Ryan Adams) izbacila je Jenny na šareno tlo i predstavila nam damu svjesnu minulih godina, ali i kreativno vrlo agilnu i sposobnu za još pregršt toga sa svojim uvježbanim potpisom. Njezin je rukopis tako podešen da ne reže preduboko, ali da brzo otkriva ono što leži pod površinom. Uvodna "Head Underwater" divan je primjer na samom početku albuma - ukoštac sa smrtnošću i melankolijom na prozirnoj podlozi uhvatio se rafiniran gitarski pop miljama daleko od jeke s "Acid Tongue".

"The Voyager" je tako istodobno album za opuštajuće slušanje i za stalno vraćanje, zanimljiv posve neovisno o omjeru fikcije i zbilje u njegovim pričama. Možda tu negdje i jest ključ Jennyna uspjeha, odnosno, čari albuma: odrađen tako da ne nameće pitanja tko je tu uistinu tko, koliko je autobiografije a koliko pripovjedačkih poligona zastupljeno u često gorkim stihovima, novi album jedne od najzanimljivijih suvremenih američkih kantautorica funkcionira kao poletna zbirka "teških" priča, čak na nekoj razini i kao solistički epilog bivšem bendu. Duboko osoban, a bez nametanja pitanja koliko je uistinu krvav pod noktima.

 

Toni Matošin

Hits 833
Acid Tongue « Acid Tongue Jenny Lewis Albumi Kronologija On the Line » On the Line

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42