Italy 2016

Review

Nema ničega napadnog, agresivnog ili umjetnog u glazbi na ovom albumu. Ona je organska, prirodna, pozitivna. Toliko je opuštajuća da zaboravite da slušate glazbu, kao da ona postaje dijelom vašega bića. Čak i kad se trio upušta u izvedbe slobodnijih formi to je kao najprirodniji iskorak iz mainstreama, ali brzo mu se vraćaju, pa se zaigraju u nekom drugom smjeru, uvijek introspektivno i samozatajno, blisko cool jazzu. Zato glazbu na ovom albumu treba slušati više puta jer svako novo slušanje  donosi nova iznenađenja, otkriva nove filigranske detalje. I okolnosti u kojima je nastala u skladu su s karakterom ove glazbe. Naime, američki je pijanist Billy Lester suradnike, ugledne talijanske jazziste - kontrabasista Marcella Testu i bubnjara Nicolu Stranierija - pronašao sasvim slučajno, tijekom jedne talijanske turneje. No, stvar se razvijala postepeno, neusiljeno. Prvi put su zasvirali zajedno kad je Lester, godinu dana poslije, ponovno došao u Italiju, ovaj put na odmor. No turističko putovanje u cilju odmora za jazz glazbenika ne znači i da neće zasvirati, a ako se ostvari dobra vibra i snimati. Upravo su ih dobre vibracije i zajedništvo koje su osjetili u svirci ponukali da snime to što su pripremili u kratkom vremenu, a bile to su izvedbe Lesterovih skladbi. Formacija klavirskog trija Lesterova je omiljena, najprikladnija za izražavanje njegovog senzibiliteta, sklonosti liričnim istupima. Također u trio izvedbama najbolje se može izraziti kao improvizator, a upravo se u improvizacijama očituje njegova prava narav.

Davor Hrvoj