Review
Ponekad i nije tako loše prekopati po starim stvarima i poslušati poneki album, koji niste slušali dugo, dugo. Upravo jučer sam vadio muziku iz naftalina, slučajno sam naletio na Rid of Me, drugi album meni uvijek zanimljive Britanke. Nikako nisam mogao naći njezin prvi, ali mi je zato bila zanimljiva simbolika, jer je upravo taj drugi album najvažnije izdanje njezine druge faze u stvaralaštvu, faze u kojoj je svirala kao članica PJ Harvey Tria.
Polly Jean Harvey poznatija po svom, pomalo, transseksualnim scenskim imenom PJ Harvey profesionalno živi glazbu još od davne 1988. godine prošlog stoljeća. Karijeru je počela kao bijesna djevojka s fundusom tekstova koje mnogi tadašnji bendovi ne bi stavili na svoje albume. Pjesme o seksu su njena stalna dodirnica s glazbom i to skoro nikad na uglađen način You leave me dry, Harvey cvili na Dry, jednom od njezinih najranijih numera. Unatoč tome PJ postiže zamjetljiv uspjeh, odlične kritike, podršku publike iz albuma u album.
Njezina prva tri albuma, Dry, Rid of Me i To Bring You My Love snimljena su u kratkom roku, između 1992. i 1995. , još se i dan danas spominju i slušaju s poštovanjem. Naravno, s razlogom. Harvey jednostavno isijava samopouzdanjem i daje do znanja tko je gazda na njezinom terenu. Iako je tada bila žena u muškom svijetu glazbe bila je jača od mnogih, jača nego što bi neki željeli.
Njezin drugi album nije doživio "Prokletstvo drugog albuma", dapače, prvih pet stvari s albuma su jednostavno savršene. Rid of Me, stvar koja otvara album je jedna od najboljih stvari koje je djevojka iz Bridporta u Dorsetu ikad snimila. Pjesma je u isto vrijeme njezin čistokrvni zaštitni znak, koja započinje tišom, akustičnom svirkom i vokalom koji graniči s podrugljivim šapatom, da bi se kako stvar teče postao žestoki rock vokal. Ova pretvorba, na prvo slušanje, zvuči apsolutno iznenađujuće, ali iz slušanja u slušanje jednostavno vizualizirate Rid of Me kao eruptivni vulkan. Takvu energiju je, naravno, teško ponoviti, ali to ne znači da su ostale stvari na albumu manje dobre. Missed i Legs prate Rid u velikom stilu. Missed je jedna od najrazumljivijih stvari sa sjajnim stihovima koji je zatvaraju I might as well be dead / But I could kill you instead. Ovi stihovi slikovito odražavaju snagu žene koja svoje pjesme drži na kratkom povodcu. Njen glas je daleko od savršenog, ali je snažan i upečatljiv. Način kako PJ povisuje i spušta glas, kako na trenutke skreće i vodi ga upravo na mjesta gdje treba biti savršeno se iscrtava na acid stvari Snake gdje možemo doživjeti njezin staccato kojeg koristi i više nego jednom na albumu. Od boljih stvari na albumu su i Man Size Sextet i Highway '61 Resvisted od kojih je potonja na neki način cover Boba Dylana. Ukoliko pridružimo i 50 ft Queenie sa svoja četiri refrena u kojemu broj inča počinje s dvadeset, a na kraju dostiže broj iz naslova, možemo reći da to nikako nisu pjesme za premotavanje.
Album, svakako, ni na koji način nije lišen seksualnosti. Zaključak već spomenute prve stvari s albuma je čak, pomalo, neugodan portret. Bijesan falsetto, PJ urla Lick my legs, I'm on fire / Lick my legs of desire!. Zanimljiva je priča o, također spomenutoj, Dry. Dry je bila naslovna pjesma, barem je trebala biti, prvog albuma, ali iz tko zna kojeg razloga nije to postala, već je uvrštena na Rid of Me. Zanimljiva je to priča o nemogućnosti dostizanja orgazma You leave me dry! Još jednom spominjem, pjeva Harvey. Zanimljivo!
Ectasy zatvara set, dok je ista ujedno jedna od podcrtanih stvari na albumu lirički, vokalno i instrumentalno. Ista je jedna od najboljih vokalnih izvedbi na albumu i čak zvuči pomalo veselo, za promjenu.
Albumu se, eventualno, može zamjeriti samo dio koji se odnosi na produkciju. Svaka pjesma je snimljena tiše nego što u stvarnosti jeste te zahtjeva da podebljate zvučnike. Međutim, kakav je to problem danas.
Goran Božić
/
