A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
Otkako se bavim pisanjem o glazbi, ne propuštam naglašavati kako ne vjerujem u tzv. objektivnu kritiku. Štoviše, uvjerenja sam kako baš glazba, možda više nego ijedna druga umjetnost, ne ostavlja gotovo nimalo prostora objektivnosti, odnosno, da "napada" slušateljeve najintimnije senzore i hvata se ondje gdje je nedostižna hladnoći čistoga razuma. Ona je soundtrack životnih epizoda, ona povezuje likove, vremena i mjesta radnje, preoblikuje i preslaguje emocije. I kao takva podrazumijeva najljepšu, najiskreniju subjektivnost, sposobnu "slati je dalje", bilo da je u pitanju pisanje glazbene kritike, zapravo odašiljanje dojmova u datom trenutku uhvaćenih riječima, ili puka ćakula, a zapravo izražavanje sebe kroz nečiju glazbu i stihove. Zato bih trebao možda biti i prvi koji će pozdraviti ono što je prevoditelj na hrvatski (pod)naslovio "Pearl Jam biografijom" (potpuno nehrvatskim poretkom samih riječi), knjigu "Not for You", kojom je, pa zapravo fan, Ronen Givony pokušao sabrati životni vijek jednog od najpoznatijih američkih rock-sastava devedesetih. A ipak, nakon čitanja malo je toga dobroga ostalo za pozdraviti...
Možda zato što u pitanju nije biografija (izvorni naslov glasi "Not for You: Pearl Jam and the Present Tense") pa su očekivanja pred samo čitanje išla u nekom drugom smjeru. Možda zato što je Givonyjev pripovijedni tok isuviše rastrzan, zapravo kaotičan i opterećen subjektivnošću ondje gdje ne samo što nije potrebna, nego ni logična. A možda se u sve umiješao i vlastiti mi subjektivizam kad su u pitanju Pearl Jam, ali i druga imena, događaji i fenomeni koje je autor provukao kroz svoju knjigu. Tako bih, slijedeći Givonyjev pristup tematici, mogao reći kako mi glazba Pearl Jam nije nikada bila ni upola važna kao, primjerice, Nirvanina ili ni upola lijepa kao distorzirane bajke Smashing Pumpkins, iako "Vitalogy" držim remek-djelom devedesetih i iako mi ni "No Code" nije daleko od takve konstatacije. Ili da Eddieja Veddera vidim prije kao pozera nego kao kakvu aktivističku junačinu u kakvu se više ili manje uspijevao prometati nekad i vrlo nesuptilnim, pa i zločestim "aktivizmom" (sjetimo se samo poigravanja lutkom, odnosno, glavom negdašnjeg američkog predsjednika Busha, tek jedan u nizu primjera kako "govorom" o drugome čovjek najviše govori o samome sebi). Jer, sav subjektivizam knjige "Not for You" kao da je iz moga vlastitog izvukao najgore...
Možda zato što to Givonyjevo inzistiranje na prije svega subjektivističkom stilu za posljedicu ima sveopći narativni nered umjesto da omogući (što bi bilo čak poželjno, pa i očekivano) zadiranje u samu srž benda, u odnose, motiva(cije) i stvaralačku dinamiku u 3D modelu. Isuviše opterećena citatima, transkriptima intervjua i nastupa po medijima, "Not for You" mjestimice zamara i gubi autorski fokus taman kad se čitatelj navikne na neke elaborirane dojmove ili prokuhane zaključke. To što je Givony odlučio povijest benda prisloniti na širu vremensku kartu i ponuditi nam presjek jedne male ere – političke, glazbene, općedruštvene – na prvu je dobrodošla, koliko i ambiciozna (da ne kažem pretenciozna) zamisao, ali njegov se spisateljski kapacitet pokazao jednostavno pretankim.
Naravno, pregršt je tu zanimljivih epizoda koje uključuju, primjerice, Chrisa Cornella ili famoznu "bitku" s Ticketmasterom, gdje raspršena naracija mjestimice čak djeluje efektno, međutim taj će pozitivni efekt uistinu potrajati vjerojatno samo kod obožavatelja benda, a osobito kod onih suglasnih s Vedderovim svjetonazorski navođenim motivima. S druge strane, Givonyjeva naklonost albumima iz devedesetih, odnosno, izražena kritičnost prema recentnijim naslovima iz bendovog portfolija (što sve mogu i sam potpisati), koliko god bila egzotičan začin (kroz knjigu se provlače gotovo pa recenzije gotovo pa svih albuma benda), u konačnici šteti strukturi knjige, čija je završna četvrtina daleko "brža" od ostatka građe.
Bend nije sudjelovao u stvaranju knjige, autor ni ne pokazuje pretenzije biti ozbiljan biograf, a već u samom predgovoru bombardirani smo jednim vrlo osobnim pristupom zahtjevnoj temi – sve to, međutim, u samom završnom tekstu nije dobilo adekvatnu kaloričnu protutežu. "Not for You" je tako ležerno pisana, ali suha knjiga; objektivna u mnogim zaključcima onoliko koliko subjektivan autor to realno može postići, ali zato stilski subjektivna nauštrb konciznosti i jasnoće; na koncu, iscrpna, ali naprosto nedovoljna da istinski analizira i predoči jedan tako utjecajan i važan bend.
Toni Matošin