Review
Sedam godina nakon objavljivanja prvih studijskih snimaka, Funeral for a Friend su se odlučili za izdavanje kompilacije koja obuhvaća čitav njihov rad. I stvarno su odradili opsežan posao, jer Your History Is Mine: 2002–2009 sadržava pjesme sa njihova prva dva EP-ja, četiri albuma, a tu su i obrade, b-strane singlovai dovoljno novih pjesama da se sastavi još jedan EP. Na dva diska, ovo je definitvno album za one kojima je Funeral for a Friend nešto novo, ali dobar je i dodatak u kolekciji njihovih vjernih slušatelja.
Ono što Funeral for a Friend sviraju moglo bi se jednostavno opisati kao post-hardcore i emo kombinacija. Ova prva etiketa odnosi se na to da je ovo zapravo dosta moćna i agresivna glazba, dok se druga etiketa odnosi na melankonične tekstove. Ipak, nemojte da vas to odbije od ovog benda, jer je to još samo jedan epitet koji koriste mediji, a u ovom slučaju nije baš ni točan. Od početka albuma, sa 10:45 Amsterdam Coverstions, Funeral for a Friend vas ubacuju u vrišteći svijet distorzije, dubokog basa i eksplozivniih bubnjeva. Preko This Year's Most Open Heartbreak ulazimo u emo dio njihovog zvuka, nakon čega slijedi Juneau, njihova možda najbolja pjesma. Ali to je tek početak ove plejsliste, jer su sa time tek načeli prva dva EP-ja i debitanski album, Casually Dressed and Deep in Conversation. Taj debitantski period zatvarju sa himnom Red is the New Black, i prelazimo na drugi album, Hours.
Odlična Streetcar, Roses for the Dead i History – koja je zapravo epicentar njihovog rada i logičan izbor za naslov ove kompilacije – jedine su tri stvari sa albuma Hours, a izostaju All the Rage i Mosters, koje je bilo za očekivati među ovim izborom.
Njihov treći album Tales Don't Tell Themselves bio je konceptualne prirode, i taj se najmanje svidio fanovima, dok je kritika bila podijeljena. Stoga su ovdje odabrane samo Into Oblivion (Reunion) i Walk Away. Četvrti album, Memory and Humanity, predstavljen je samo sa Kicking and Screaming.
U izboru najboljih pjesama, Funeral for a Friend su se oslonili na glasove fanova i njihovih želja sa koncerata. Zato i nedostaju neke pjesme koje bi izdavačka kuća izabrala, po principu – ako je bio singl, ako je snimljen spot, onda mora ići na Greatest Hits album. Ovdje nije takav slučaj, i ovakav pristup je zapravo dobar, ali novi slušatelji tako ostaju zakinuti za neke stvarno dobre pjesme.
I tako dolazimo do kraja prvog diska, sa četiri nove pjesme: No Honour Among Thieves, Built to Last, Wrench i Captains of the Industry. Iako nove, ove pjesme zvuče sirovije i jače od novijih, posebno ako ih usporedimo sa relativno ekspreimentalnim trećim albumom. Razlog tome je dolazak novog basisiste Gavina Burrougha (prijašnji, Gareth Davis se odselio u Ameriku gdje se oženio), a kako je prije dolaska u Funeral for a Friend bio njihov fan, u tim novim pjesmama u potpunosti dolaze do izražaja njihove najbolje karakteristike.
Drugi disk krcat je je b-stranama singlova, obradama i remiksima. Od obrada, The Boys are Back in Town od Thin Lizzyja zvuči skroz dobro, dok je Sunday Bloody Sunday U2-a jednsotavno naporna. Ipak, i na ovom disku dovoljno je duplih pedala, gitara i urlanja – Getaway Plan, You Want Romance, Scene Points for the Winter. Ova kompilacija završava sa remiksom Into Oblivion (Reunion), ali to je stvarno najbolje preskočiti.
Za razliku od svojih sunarodnjaka iz Walesa, lostprophetsa, Funeral for a Friend nisu zagazili u komercijalu i nisu unajmljivali vanjske glazbenike kako bi snimali s njima. Umjesto toga, na trećem albumu su dodali synthove i pokušali napraviti nešto konceptualno, ali bez osobitog uspjeha. Al ajde, bolje i to nego 'sazrijevati' kao recimo Chris Cornell. Već su se na četvrtom albumu vratili provjerenom zvuku, doduše s malo manje žestine. Tako da je ova kompilacija odlično tempirana i mnoge će ostaviti gladnima za još. Četiri nove pjesme koje su ovdje ubacili daju nade da uskoro možemo očekivati posve novi Funeral For a Friend album, koji ima dobre šanse da bude najjači do sada. Do tada, Your History is Mine definitvno ide na repeat.
Vuk Oreb
/
