A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Broken Wing | 5:55 | ||||
2 | Lonnie's Song | 4:53 | ||||
3 | Forgotten Fantasies (Instrumental) | 6:16 | ||||
4 | Leaving | 7:33 | ||||
5 | Tomrrow's Expectations | 6:58 | ||||
6 | Sunday Song | 4:24 | ||||
7 | Mitsuku | 7:56 | ||||
8 | Zal (Instrumental) | 5:19 | ||||
9 | Places | 4:22 | ||||
10 | Distant Song | 5:34 |
Pijanist Richie Beirach i saksofonist Dave Liebman surađuju više od četiri desetljeća, a između ostalog, gotovo od samog početka suradnje ostvarivali su duo projekte. Zapravo to je najdugovječniji duo saksofon-glasovir u povijesti jazza. Osim toga, njihova je suradnja dokumentirana na mnogobrojnim albumima, pa i na nizu duo albuma. Naravno da je to bila tema jednog od razgovora koje sam vodio s Liebmanom. “U sastavu moraš imati glazbenike koji vole ono što radiš, koji žele učiti, ali i ti od njih istodobno možeš učiti”, rekao je. “To mora biti dvosmjerna ulica. Važna je dobra suradnja, srodnost, intenzitet. Važno je uvjerljivo predstaviti tu posebnu glazbu što je nazivamo jazzom. Za to je s glazbenicima u skupini potrebno ostvariti jedinstvo i nadasve osjećaj zajedništva. Richie Beirach je jamačno jedan od takvih. Odgojeni smo na istim postavkama. Odrastali smo 1950-ih i 1960-tih u istoj brooklynškoj četvrti. Podizani smo u sličnim obiteljima, što je bilo važno za naš odgoj - ne vjerski, nego kulturalni. Imamo sličan temperament, volimo istu glazbu. On je klavirist, a klaviristi su poznati kao briljantni glazbenici. Moraju biti izuzetni zato što sviraju više od jedne note istodobno. Klaviristi obično znaju više o glazbi od ostalih instrumentalista. Meni je Beirach izvor znanja. Mi smo “braća po oružju”. Imamo sjajan odnos.” Osim visokog instrumentalističkog umijeća obojica su i sjajni skladatelji, a ovaj se album naslanja i na njihov autorski rad. Dok su većina njihovih dosadašnjih djela instrumentalitičke prirode, ovaj album u većem dijelu donosi vokalne izvedbe. Tek su dvije instrumentali: one Liebanove skladbe “Forgotten Fantasies” i Beirachove “Zal”. Ostale su vokalne, a za taj dio zadužen je Fred Farell koji je, zapravo, pokretač projekta. Osim kao pjevač, Farell se predstavlja kao autor tekstova na Beirachovu ili Liebmanovu glazbu, što je dalo novu, mračniju, ali intrigantniju dimenziju njihovoj glazbi. Ulazak još jednog entiteta u njihov intiman glazbeni svijet nije poremetio njihovu estetiku. Naprotiv, u Farellu su pronašli srodnu dušu za komunikaciju i ostvarivanje novih zamisli. Zato je ovaj album posve drukčiji od bilo kojeg što su ih do sad snimili.
Davor Hrvoj