Back and Forth

Review

Treba prvih deset minuta da se iz naracije izbaci duh pokojnog Cobaina i počne priča o bubnjaru koji je odlučio biti bolji frontmen od Phil Collinsa i nakon šesnaest godina postati vođa stadionskog rock bend broj dva. Ili broj jedan, sve ovisi koliko mrziš U2 ili Red Hot Chili Peppers.

Drugi je par rukava da se Nirvana nije niti stigla pošteno rasprodati i godinu dana nakon najpoznatijeg samoubojstva devedesetih, dvadeset i šestogodišnji David Eric Grohl bira dvanaest najboljih od četrdeset pjesama koje je napisao i snima ih sam na kasetu uz časni izuzetak jednog gostovanja. Šesnaest godina, sedam albuma[1], tri gitarista i dva bubnjara kasnije Foo Fighters rasprodaju sve gdje sviraju, a redatelj i oskarovac James Moll fluidno izmjenjuje sugovornike (sve bivše i sadašnje Foo Fightere) u ovom dokumentarnom filmu koji vrlo iskreno i bez političke korektnosti govore o Grohlovom ponovnom snimanju bubnjeva na drugoj ploči (makar je William Goldsmith sve to uredno odlupao), govore o Taylorovoj ovisnosti, o Smearovoj komociji što se zarađivanja za život tiče i kadrovskim promjenama preko konferencijskog telefoniranja. Ako premotaš do 56. minute i 37. sekunde čuti ćeš možda najiskreniju rečenicu cijelog filma: That was fun until after, like, two months of doing it. It feel like a Groundhog Day, all those arenas look the same and then you start bringin` the bottle of whiskey – to the stage with you.
 
 Foo Fighters
 
Ostatak dokumentarca od stotinu minuta prati i pripreme za koncert na Wembleyju prije četiri godine i snimanje zadnje ploče za koju su Foo Fighters uzeli Butcha Viga da producira snimke sa trake iz podruma. Dok Dave peče hamburgere u dvorištu.
 
Dave Grohl je danas u poziciji da bude ono što je Bruce Springsteen bio u osamdesetima – potencijalni novi junak radničke klase. Kada bi radničke klase danas bilo. Umjesto toga jest kul lik u trenutnom kvartetu rado viđenih kul likova popularne gitarističke glazbe: Trent Reznor, Mike Shinoda, Mike Patton i David Grohl. Jebeš Them Crooked Vultures; ovo bi bila supergrupa svih supergrupa.
 
A Back and Forth je ispao jedan zanimljiv dokumentarac o jednom solidnom, ali ne previše napetom bendu koji pošteno radi jedino što zna – glasne pjesme. I akustičnu polovicu In Your Honor.