facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2015
Format Albumi
Vrsta / Indie rock / Indie pop / Alternative/Indie Rock
Dodano Nedjelja, 12 Srpanj 2015
Žanr Rock
Length 45:10
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2015
Država Europa
Etiketa Atlantic
Catalog Number 7567-86704-8
Edition details objavljeno: 31.3.2015.; produkcija: Rich Costey; snimano: Eldorado Recording Studios
Tags Atlantic Atlantic Records Death Cab For Cutie Rich Costey

Review

Death Cab For Cutie mnogi će svrstati u kultne predstavnike emo pravca iz prve polovice prošlog desetljeća. Etiketiranje tim neslavnim žanrom stigma je od koje Cutiesi nastoje pobjeći većinu svog postojanja. U gotovo dvadeset godina dugoj karijeri, momci su uspjeli izgraditi prepoznatljiv stil te dokazati kako izostanak vedrih nijansi u njihovoj glazbi nije posljedica površnih emotivnih eskapada. Poetska virtuoznost frontmena Benjamina Gibbarda najzaslužnija je za sve ranije navedeno; prevladavanje beznadnosti u zaključcima popločeno je šarenim spektrom motiva. Zvuk koji su definirali sa albumima „Transatlanticm“ i „Planes“ fasada je njihovog opusa uz blage rekonstrukcije svakih 2-3 godine.

Taj opis slijedi i posljednje ostvarenje zanimljivog naziva „Kintsugi“ (japanska tehnika popravljanja razbijenih keramičkih posuda pomoću zlatnog praha). Ime albuma zapravo je sažimanje dogme Cuties-a; sveprisutni emotivni krahovi u potrazi za popravkom kroz zlatne niti ljubavi. Momcima u raspletima ponestaje plemenitih tvari dok cirkularno nailaze na razbijene snove; sve navedeno rezultira sumnjom u postojanje uzvišenih istina kao što je ljubav.

„Kintsugi“ je album koji očekivano ne obiluje iznenađenjima, ali potvrđuje da ova družina vješto komponira prožvakane komade na način da oni ne zvuče ni malo reciklirano. Napušten je prepoznatljiv overdose melankolijom, dok se autentično mračni stihovi utapljaju u opuštajućim svjetlijim tonovima. Uvodna „No Rooms In Frame“, spretna je igra riječima koja idejno očarava, ali donosi literarno osrednji tekst nošen zaraznom kompozicijom. „Black Sun“ oksimoronski je odgovor na taj skučeni okvir, u njemu je Ben našiljio olovku i uvjerio nas da vrijedi posvetiti tri četvrtine sata ovom novom uratku. Uz prljave akorde koji dirigiraju "The Ghosts Of Beverly Drive" statičnost postaje nepoznanica kojom smo spretno preneseni do bogatog, ali s druge strane tipičnog indie refrena.

Bazično ovo jesu već ispripovijedani Cutiesi, ali zapravo nema u tome ništa loše. Njihova smjesa je prepoznata i vrijedna slušanja, posebno kao soundtrack standardne svakodnevne kolotečine. Sredina albuma rezervirana je za uvijek dobrodošao ogoljen ehoiziran akustičan zvuk bez gomilanja efekata. "You've Haunted Me All My Life" proganja nas akustikom koju u završnici zaokružuju bubnjevi ispeglani finom produkcijom. Sitna zamjerka nalazi se baš u toj za ovu numeru prepreciznoj režiji. "Hold No Guns" ugođajem čupa kosture iz ormara kultne skladbe „I Will Follow You into the Dark" i odlično zatvara unplugged odlomak novog materijala.

Ono što slijedi predstavlja poznate komadiće osobina Cutiesa razbacane u tipičnim tmurnim indie rock konfesijama. Ti komadići povezani su umjerenim pozlaćenim motivima ambijentalne elektronike koja opravdano dolazi u prvi plan na relaksirajućoj disco numeri „El Dorado“. Ona predstavlja taj mali korak u progresiji, tradicionalno prisutan na svakom albumu DCFC. „Binary Sea“ je izgrađen na stupovima minimalističkih klavijatura, dok ostali elementi naglašavaju mostove ove balade. To je priča o virtualnom i distanciranom životu kojim maskiramo svoje duše pretvarajući se u objekt voajerizma. Ovdje Ben kreacijom novih neuronskih veza zaključuje album na najbolji mogući način stihovima „Zeros and ones patterns appear, they'll prove to all that we were here, for if there is no document we cannot build our monument...“.

Kao cjelina, „Kintsugi“ je veoma komforan kolaž s osvježavajuće vedrim nijansama u zaključivanju emocija. Zrelijim pristupom momci ne bježe od svog dugo građenog identiteta pa su tako i ovaj uradak učinili preporučenim ostvarenjem svojih poklonika. Benovi pokusi prepušteni su njegovim solo uradcima i The Postal Serviceu. Materijal doduše oscilira između momenata koje želite premotati na početak i onih koji će samo proletjeti kroz vaše membrane. U cjelini ovo je zapravo solidna i sigurna vožnja poznatom cestom sa svježom postavom jumbo plakata. Međutim, ukoliko ste poklonik ovog žanra, to bi vam trebala biti dovoljna preporuka.

Marko Pavišić

Hits 1142
Codes and Keys « Codes and Keys Death Cab For Cutie Albumi Kronologija Thank You for Today » Thank You for Today

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42