A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Swerve City | 2:45 | ||||
2 | Romantic Dreams | 4:38 | ||||
3 | Leathers | 4:09 | ||||
4 | Poltergeist | 3:31 | ||||
5 | Entombed | 4:59 | ||||
6 | Graphic Nature | 4:32 | ||||
7 | Tempest | 6:05 | ||||
8 | Gauze | 4:41 | ||||
9 | Rosemary | 6:53 | ||||
10 | Goon Squad | 5:40 | ||||
11 | What Happened To You? | 3:54 |
Deftonesi su se vratili u punom sjaju pritajene agresije i očite tjeskobe svojim novim albumom , a kritičari su ih počastili obiljem pohvala i gdjekojim oštrijim komentarom. Nešto staro, nešto novo i nešto vrlo plavo dolazi na novoj ploči koja govori o nekakvom limbu prije same ljubavi. Fanovi su srdačno prihvatili novu ploču i sve se čini da će ovo biti iznimno plodna sezona za bend koji je predugo bivao ispod radara. Nesumnjivo veliki doprinos zvuku ovog albuma ima basist Sergio Vega koji na prethodnom albumu nije došao do izražaja dok je ovdje podebljao sveukupni zvuk i donio tu nostalgičnu White Pony notu albumu koji je, da je krenulo po krivu, mogao biti jednako melodično siguran i nepamtljiv kao Diamond Eyes.
Već na prvo slušanje album djeluje kao visokoproducirani nastavak priče s kraja devedesetih i početka nultih kad su u navali popa i RnB-a Deftonesi pokupili masovan fanbase koji se sastojao od klinaca s Deftones zakrpama do nešto starijih kužera odraslih na svim vrstama grungea. U toj poplavi osrednjosti njihovi albumi su oduševljavali, a čini se da se u zadnje vrijeme ponavlja ciklus lošeg popa i autotune RnB-a pa ploča poput ove iskače možda ne kao originalna, ali svakako zvukom bogata i detaljno izdefinirana.
Sam naziv albuma je pojam iz japanske kulture koji u laičkom prijevodu znači predosjećaj nadolazeće ljubavi. Romantičan naziv dečki potkrepljuju u Romantic Dreams gdje dominira Chinov vokal „I’m hypnotized by your name, I wish this night would never end“ koji slaže napetu gitarističku baladu popraćenu svom silom činela. Entombed ju prati u koraku s još jačom anksioznosti. Polueterične kombinacije s mnogo melodičnih gitara guraju zvuk u svom smjeru i umjesto da ispadnu ljigavi sentiši, kao što se dogodilo odličnim bendovima tijekom vremena, no čini se da su Deftonesi uspjeli izbjeći taj vlak smrti i još su ktome ubacili progresivne note i zakucali odlične emotivno snažne međusobno različite kompozicije. Treća je, dakako, Tempest. Latentna agresija koja postaje ne tako latentna nakon drugog refrena osvaja publiku diljem svijeta. Tekstualno atraktivna, napeta i senzualno primamljiva zaslužuje medijsku popraćenost koju dobiva.
Album je potvrdio i Chinove izjave o dinamičnosti ove ploče jer je sveukupno mješavina lakših, sentimentalnijih i jačih, agresivnijih nota pa se u dva različita kuta nađu recimo Rosemary i Gauze. Gauze nije izravna šaka u lice, ali je gnjevna i napeta u njihovom stilu. Nije čudno što album oduševljava na prvo slušanje kad već prva stvar, Swerve City, napinje opne zvučnika i uvodi slušatelje u priču iza albuma i pokazuje kako su se Deftonesi kroz godine razvili u dobro podmazani stroj i zadržali onaj svoj karakteristični zvuk zbog kojeg su i dobili toliko sljedbenika. Obilat snažnim riffovima i napetim vokalnim kombinacijama, album priča priču napetih emocija i kako se krećemo kroz pjesme vokali postaju hrapaviji, zvuk sve više uznemirujuć i na kraju dobivamo nešto s čime se iznimno lako povezati. Tipično za Deftonese, ploča sadrži hrpu originala u koje se nije teško uživjeti i ubaciti u njihov svijet pa tako niti jedna pjesma na albumu nije materijal za negativnu kritiku i album je jedan od onih koji se u slušalicama vrti po cijele dane. Subjektivnost na stranu, dečki su se vratili onome što najbolje znaju i čini se da se to svakako isplatilo jer ono što su složili ima sve kvalitete koje su dugo razvijali.
Željka Bešić
« Diamond Eyes | Deftones Albumi Kronologija | Gore » |