facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2016
Format Albumi
Vrsta Blues rock / Rock and roll / Folk-rock / Contemporary Pop/Rock / Political Folk
Dodano Utorak, 06 Prosinac 2016
Žanr Rock
Length 1:34:11
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2016
Država Europa
Etiketa Columbia / Legacy
Catalog Number 88985374342
Edition details objavljeno: 2.12.2016.; producenti: Jeff Rosen i Steve Berkowitz; snimano: 26.5.1966. - The Royal Albert Hall London
Tags Columbia Bob Dylan Jeff Rosen Steve Berkowitz

Review

Prvi live-zapis objavljen u danas već kultnoj "The Bootleg Series" vrlo namjerno navodnicima uokviruje mjesto radnje, jer je legendarni koncert na kojem je Dylan izmijenio rafale s gnjevnim posjetiteljem ("Judo!" – "Ne vjerujem ti... Ti si lažac!") zapravo održan u Manchesteru, u Free Trade Hallu, dok je pravi koncert u Royal Albert Hallu održan devet dana kasnije. Odatle ova igra naslovima izdanja koja pokušavaju uhvatiti duh i ozračje te glasovite turneje još glasovitije 1966., kada su Dylan i prateći mu The Hawks (budući The Band) s lakoćom, ali i s bremenom umjetnika s misijom, rušili granice između folka i rocka, poželjnog i neočekivanog, današnjice i sutrašnjice. Bilo je to najplodnije, najfurioznije razdoblje karijere koja je ove 2016. ovjenčana Nobelovom nagradom, razdoblje tijekom kojeg je današnji nobelovac izbacivao svoje s folkom i rockom stopljene stihove direktno iz toka svijesti kao na tekućoj vrpci, nižući legendarne albume jedan za drugim kao s ničim usporedivu nisku remek-djela, toliko izvan uhvatljive logike i pameti da je moralo završiti dramom.

No, vratimo se na koncerte o kojima je ovdje riječ... Dakle, nakon što je zasad posljednje izdanje iz serijala friško službenih bootlega bacilo fokus na to isto razdoblje ("The Cutting Edge, 1965-1966"), podastrijevši nam u svom najluksuznijem paketu praktički svaku notu i stih koje je Dylan tada proizveo u studiju (kolosalno izdanje s čak 18 diskova), iz arhiva su sada kao zasebni paket izvučeni svi zvučni zapisi koncerata odrađenih 1966. Čak 36 diskova (!) čini se suludom zamisli i uistinu teško mogu zamisliti preslušavanje tog obilja koncerata gotovo identičnih set-lista, pa je netko mudar odlučio iz toga izvući i jedno skromnije izdanje, a izbor je logički pao na "pravi" koncert u Royal Albert Hallu, kako naziv jasno ističe. Koliko je i ovo bilo uistinu potrebno pitanje je koje se otvara čim shvatite da je set-lista identična onoj s glasovitog mančesterskog nastupa; opet, dakle, imamo dva seta (dva diska) – akustični i s bendom – te pjesme što svakom porom svjedoče talent oslobođen uzda, raspoložen bend i publiku koja prihvaća što joj se nudi, ali u raskoraku između čuđenja i oduševljenja, u nekih i otpora. Suvišno?

Možda i da. Kad je već s mančesterskim koncertom, koji je zabilježio jednu od krucijalnih epizoda povijesti rocka, srasla ta naljepnica Royal Albert Halla (svaku legendu krasi i kakva mala laž, zar ne?), mogle su stvari ostati na onim navodnicima u sjajnom "The Bootleg Series, Vol. 4: Live 1966 – The 'Royal Albert Hall' Concert", no i ovaj "pravi" vrijedan je dokument. Ako ništa drugo, bar dokument nužan da jedna legenda bude uistinu potkrijepljena faktima i složena u mozaik u službi istine. Opet je to maestralan nastup, više nego vrijedan slušanja i bez onako grandioznog slapa kakav je otvorio završnu "Like a Rolling Stone", bez direktnog okršaja s publikom i s manje tenzija u zraku. Koncert kakvog je samo Bob Dylan znao priuštiti, umoran od neželjene titule mesije folka, a nabrijan da iznese do krajnjih granica sve što je ključalo u od Boga dane kreativnosti.

Ubrzo nakon te bespoštedne umjetničke misije stropoštao se s motocikla i time možda spasio glavu; niz mijena se mogao nastaviti. U ono što je itekako zavrijedilo Nobelovu nagradu, pa neka se elitisti i književni snobovi slobodno čupaju za preostale vlasi. Ne zbog te "revolucionarne" godine, kako možda misle neki "pravovjerni", ne ni zbog ijedne druge godine, već zbog cijelog tog puta oslikanog uvijek drukčijim (auto)portretima istog lika, istog Božjeg miljenika. Puta koji je u ovim koncertnim bravurama bio zapravo još u danima djetinjstva.

Eh, da... Treba li napominjati? Ocjena nije najviša isključivo zbog već objavljenog mančesterskog koncerta, odnosno, zbog prvenstveno dokumentarističke naravi samoga izdanja. Inače, bolje i iskrenije od ijednog live-albuma kojeg ćete čuti u ovoj godini, toliko se usudim garantirati.

Toni Matošin

Hits 995
Fallen Angels « Fallen Angels Bob Dylan Albumi Kronologija Triplicate » Triplicate

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42