facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 1998
Format Kompilacije
Vrsta Blues rock / Rock and roll / Folk-rock / Singer-songwriter / Contemporary Pop/Rock / Political Folk / Psychedelic/Garage
Dodano Četvrtak, 12 Svi 2016
Žanr Rock
Length 1:35:18
Broj diskova 2
Edition date Listopad 1998
Država SAD
Etiketa Columbia / Legacy
Catalog Number C2K 65759
Edition details objavljeno: 13.10.1998.; producent: Jeff Rosen; snimano: 17.5.1966. -
Tags Columbia Bob Dylan Sony Legacy Jeff Rosen

Review

"Bob Dylan, odlučan slijediti vlastitu unutarnju viziju, nije bio prvi umjetnik koji nije publici dao ono što ona želi, ali je pritom možda bio najglasniji." Tako je glazbeni kritičar i glazbenik Tony Glover pisao u uvodnim crticama iscrpnog teksta u knjižici priloženoj uz četvrti svezak Dylanova službenog bootleg-kataloga, sabivši u jednu rečenicu mnogo toga što snimka mančesterskog koncerta iz svibnja 1966. predstavlja. Ako je "Great White Wonder" s "podrumskim" snimkama iz Big Pink radionice bio prvi bootleg u povijesti rocka i samim time jedna od legendi popularne kulture, koncert u Free Trade Hallu 17. svibnja 1966. sa svojom usijanom atmosferom i gotovo ratnim stanjem između glazbenika i bar zamašnog dijela publike, možda je najznačajniji koncertni bootleg u ovih tridesetak godina do njegova konačnog službenog izdanja. Ne bez razloga i bez vlastite mitologije…

Ono što kao prvo upada u oči naziv je samog izdanja, odnosno, isticanje The Royal Albert Hall kao poprišta zbivanja. Dylan uistinu jest na toj turneji s The Hawks nastupao tamo, ali tjedan dana kasnije, no ta naljepnica pratila je ove vrpce od početka i nekako srasla s njima do te razine da se i ovo službeno izdanje poslužilo tim nazivom, tek ga stavivši među navodnike. Nije to, naravno, bio prvi koncert na kojem je publika glasno negodovala na Dylanovo tada friško bendovsko izdanje i električnu buku, pa ni zadnji; još od Newport Folk Festivala godinu ranije, kad se uštekao u struju i raspustio svoju sve razuzdaniju poetiku, već očito bivši folk-trubadur suočavao se s Hawksima (budući The Band) s negodovanjima i napadima "pravovjerne" publike, što je natjeralo, primjerice, Levona Helma da na neko vrijeme napusti bend, odnosno, takvu karavanu. Publika koja je slušala i pohodila folk-koncerte tražila je točno određen repertoar, glazbu i tekstove sastavljene po točno određenim planovima i okvirima. Dylan je već na "Another Side of Bob Dylan" pokazao da ne namjerava ostati u kanonima protestne folk-pjesme i da mu je apetit - ali i talent! - puno širi. Električna polovica briljatnog "Bringing It All Back Home", a potom furiozni, epohalni singl "Like a Rolling Stone" te pripadajući mu album "Highway 61 Revisited" predstavili su mladića u punom stvaralačkom zanosu, s energijom kakva graniči s "normalnim". Pjesme su izlazile kao da šikljaju iz kakvog podivljalog šmrka, sa stihovima što su bježali svakoj logici i s glazbom što je tražila sve više od svojih izvođača. U tom se ozračju odvijala svjetska turneja na smjeni 1965. i 1966., paralelno s radom na samom vrhuncu tog rock-tsunamija, dvostrukom (opet prvi u povijesti rocka) albumu "Blonde on Blonde".

Kako je bio običaj, i u Manchesteru je prva polovica koncerta bila solistička, akustična. Mesija folka već preumoran od te neželjene titule, sam pred svojom publikom. Preumoran, a nezaustavljiv, pun želje da iznese na svjetlo dana sve što mu je curilo kroz prste. I ne daje im protestne pjesme, nema ni višeslojne "Blowin' in the Wind", a još manje "A Hard Rain's a-Gonna Fall" ili "Only a Pawn in Their Game". Prvi disk "The Bootleg Series, Vol. 4: Bob Dylan Live 1966 - The 'Royal Albert Hall' Concert" donosi nam samouvjereni nastup pred gotovo nijemom publikom, glas mladog čovjeka brzo starećeg duha; ne glas generacije, već prije glas osobne, intimne vizije i previranja. "She Belongs to Me", kao meki, a odlučni uvod, samo je otvorila put za meandrirajući tok "Fourth Time Around", "Visions of Johanna" i "Just Like a Woman" s tada još nedostupnog, tek dovršenog "Blonde on Blonde", te za, s naglašenom sugestivnošću iznesene, "It's All Over Now, Baby Blue", "Desolation Row" i za kraj ostavljene "Mr. Tambourine Man", u kojoj kao da je, uvijanjem pojedinih riječi, poigravanjem, zapravo, samim izgovorom, htio najaviti ono što će se dogoditi u drugom dijelu nastupa.

A, usprkos monumentalnoj ljepoti prvoga, upravo je drugi disk ono što izdanju, kao i svim mu prethodnim neslužbenim verzijama, daje posebnu patinu i važnost. Gotovo sukob, a ne nastup, Dylanov električni dio mančesterskog koncerta jedan je velikih trenutaka povijesti rocka, ne samo zbog toga, ne samo zbog svojih "zaraćenih strana", već prije svega zbog tvrdoglave siline kojoj se 25-ogodišnji kantautor prepustio naočigled podijeljenog auditorija. Odustajanjem od pročišćivanja tonskih zapisa, ovdje smo napokon dobili prilično sirovu snimku nastupa koji je mijenjao povijest. Među pjesmama čut ćete negodovanja, dobacivanja, cerekanja i ometanja, ali u samim pjesmama čut ćete ljutitog mladog autora, iznerviranog, ali i odlučnog da rešeta do svoga zadnjeg metka, do zadnjeg atoma. Dylan svoj prijezir i ne skriva, ali nije to prijezir bahate samoproglašene veličine; u glasu prkosno samosvjesnom i nabrijanom čuje se esencija rock 'n' rolla iz doba prije nego što se, obremenjen financijskim aspektima i egotripovima svojih heroja pretočio u vlastite suprotnosti. Prijezir je to koji je ujedno i zdrav gard, odluka da se slijedi ono što navire iznutra, a ne što dolazi izvana, ni iz savitljivih medija ni iz zadimljenih dvorana. Nije li to rock 'n' roll?

"Ova je nekad zvučala tako, a sad zvuči ovako", kaže hladnokrvno Dylan poigravajući se usnom harmonikom prije temeljite prerade "I Don't Believe You" s "Another Side of Bob Dylan" - i njegovoj odluci nema pogovora. Preradio je on i "Baby, Let Me Follow You Down" s prvijenca, do razine neprepoznatljivosti, kao što je još vrućom "Leopard-Skin Pill-Box Hat" zakuhao blues, a s "Ballad of a Thin Man" izoštrio fokus kao da ne pristaje na bilo kakva tumačenja različita od svog. A mrmljanje koje će nakon što publika utihne pretočiti u "kad samo ne biste pljeskali tako glasno" prije izvedbe "Too Many Mornings" trenutak je kojeg će nadjačati tek u samoj završnici. Završnici koja je pravi vrhunac baš na pravom mjestu, na samom kraju, pri konačnom otpuštanju svih kočnica…

"Judo!", povikao je netko iz bjesnijeg dijela svjetine, da bi Dylan gotovo u ritmu, baš kao da ulazi u pjesmu, rekao: "Ne vjerujem ti... Ti si lažljivac!" I da bi se potom okrenuo bendu i, taman u dometu mikrofona, dobacio: "Play fuckin' loud!" Kad se na taj poklič, nalik onim narodnoherojskim "za mnom!" ili "juriš!", obrušio zvučni slap "Like a Rolling Stone" povijest rocka stavila je uskličnik na jednu od svojih najdojmljivijih epizoda. Singl koji je postavio posve nove standarde i razbio mnoge okvire baš poput kotrljajućeg kamena, na mančesterskom nastupu bio je kovitlac rokerske siline, nezaustavljiva kinetika za koju imate osjećaj da je uistinu otpuhala sve svoje neprijatelje u parteru. Glasan da glasniji ne može biti, Dylan je tu svojoj rimboovskoj poetici i autorskom stavu definirao maksimum. Maksimum ne u smislu da odatle može samo nizbrdo, već da jasno kaže da je to upravo to, da sam polaže račune i da ne smije drukčije. Manjak poniznosti? Možda da, ali ne bez znanja da se odvija takav scenarij.

Negdje je morao biti zaustavljen, što se dogodilo nekih dva mjeseca kasnije. Pad s motocikla u pastorali Woodstocka gotovo ga je koštao života. No, smrt nije tu imala pristupa, posve su druge silnice vodile igru. U paketu s "Blonde on Blonde", ovaj bootleg-paket predstavlja trenutak prije gotovo dragovoljnog pada, vrh silovitog zaleta najznačajnijeg rock-umjetnika 20. stoljeća. Tako nastaje povijest, tako se rađaju legende.

Toni Matošin

(preuzeto iz knjige "Svako zrno pijeska - Albumi Boba Dylana 1962.-2015.")

Hits 1357
The Bootleg Series Volumes 1 - 3 [Rare & Unreleased] 1961-1991 « The Bootleg Series Volumes 1 - 3 [Rare & Unreleased] 1961-1991 Bob Dylan Kompilacije Kronologija The Bootleg Series, Vol. 5: Live 1975 – The Rolling Thunder Revue » The Bootleg Series, Vol. 5: Live 1975 – The Rolling Thunder Revue

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42