facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Shadows In The Night


Bookmark

Data

Released Veljača 2015
Format Albumi
Vrsta / Americana / Singer-songwriter / American Popular Song / Traditional Pop
Dodano Utorak, 03 Veljača 2015
Žanr Pop-Rock
Length 35:22
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2015
Država Europa
Etiketa Sony Music
Catalog Number 88875057962
Edition details Objavljeno: 2.2.2015.; produkcija: Jack Frost; snimano: Capitol Studios, Los Angeles 2014.; snimatelj: Al Schmitt
Tags Bob Dylan Sony Music Jack Frost

Review

"Riskantno?", uzvratio je pitanjem. "Kao hod po minskom polju? Ili kao rad u tvornici otrovnih plinova? Nema ničeg riskantnog u snimanju albuma." Tako je, naime, Bob Dylan nedavno odgovorio na opaske kako je snimanje obrada pjesama koje je proslavio Frank Sinatra – čak i za velemajstora njegova kova – riskantno. Istovremeno pokazujući izvođačku i općenito umjetničku samouvjerenost (što je lako kad imaš pokriće u takvom opusu) s jedne, te odbijajući sve urbane mitove o teškim zadaćama glazbenika u studiju, čak i kad se dira u teritorije legendi, s druge strane, najveći američki kantautor svih vremena taman je toliko iskreno predstavio svoj trideset i šesti studijski album da omogući nove teze o tome što je ovaj put umjetnik htio reći.

"Shadows in the Night" set je, dakle, pjesama starih otprilike koliko i sam Dylan, a koje je izvodio legendarni Sinatra. Za Dylana ništa posebno novo, s obzirom na trajnu ljubav prema tradicionalnoj američkoj pjesmarici, još od prvijenca pa preko (boljih trenutaka) "Self Portrait" i u folk posve zaronjenih albuma iz prve polovice devedesetih pa do raznoliko shvaćenog "Christmas in the Heart". No, iako je na spomenutom "Self Portrait" imao vrlo slične uzore, Sinatra je većini došao kao iznenađenje, možda zato što i sam Dylan priznaje da to baš i nije bio netko čije je ploče u mladosti kupovao. A opet, poslušate li pažljivo "Shadows in the Night", moći ćete zaključiti samo da je u pitanju novi album Boba Dylana, logički savršeno postavljen u opusu čiji su se svi nagli zaokreti i naoko čudni odabiri kad-tad pokazali vrlo smislenima i itekako uklopivima u istu široku sliku.

Uzmemo li, naime, remek-djelo iz 1997. "Time Out of Mind" kao istodobni vrlo osoben epilog i otvaranje puta u neka nova, a zapravo stara i na taj način stilsko-autorskim zaokruživanjima priče bliskija područja, možda još blistaviji dragulj "Love and Theft" pokazat će se kao vrhunsko djelo vrlo inteligentna i s tradicijom posve sraslog autorskog uma; sve što je od te točke Dylan radio bilo je u funkciji zaokruživanja, posezanja u davno otvorene, ali nikad dovoljno istražene škrinje, ne da bi im odao puku počast ili štogod prigodno izvadio iz naftaline, već da bi uspostavio dvosmjerni kanal. Već gotovo šest godina star album s božićnim pjesmama, kojeg će mnogi dovesti u korelaciju sa "Shadows in the Night", isto tako nije bio "goofy Dylan", kako su ga neki nazvali, kao što nije bio ni klasičan blagdanski album iako je sav disao klasičnim duhom; nije bio ni vjerski album iako teško da bi ovakav kakav jest bio snimljen bez vjere, ali je bio album kojim je veliki autor posegnuo još jednom u tu škrinju pred kojom ponizno stoji, i sam već dugo zasluživši svoje mjesto u njoj. "Shadows in the Night" nije Sinatra, on nije prva asocijacija. To je baš Dylan, koliko god bio daleko od ikakva potpisa ispod ijedne od tih pjesama.

Uostalom, daleko je to od nekakva "best of" izbora iz Sinatrina opusa. U cjelini vrlo kompaktne, ovih deset pjesama dišu istim kasnonoćnim, odnosno, ranojutarnjim ritmom, a način kako su odsvirane i otpjevane – u svakom smislu staromodno, ali i opušteno – daju im na jednom mjestu punopravnu titulu albuma. Albuma Boba Dylana, budući da savršeno nastavlja niz albuma koji jesu pogled naprijed, ali s golemom naprtnjačom na leđima, čiji se svaki sastojak itekako osjeti na koži, usprkos svim oblozima i jastučićima. Od prekrasnog uvoda s "I'm a Fool to Want You" (jedina ovdje čiji je i autor i sam Sinatra) preko hipersugestivne "Autumn Leaves", opojne "Why Try to Change Me Now" ili toliko puta prepjevane "Who Are You" do rasnog klasika s kraja četrdesetih "Lucky Old Sun", ova zbirka optočena nježnim pedal-steelom i udaljenim puhačima te predanim, hrapavim Dylanovim vokalom hvata predah tek toliko da se svi uključeni pogledaju i kimnu jedni drugima u znak slaganja. Čak je i vokal, sa svim svojim nesavršenostima i napuknućima, sjajan instrument preko čijih se opuštenih linija presavija breme što ih ove pjesme sa sobom nose; Dylan je izvrstan pjevač, koliko god se mnogi tome smijali i koliko god im on na svoj način dokazivao suprotno, od folk-početaka preko country-faze iz vremena kad su se svi pucali i šutali hipijevštinom pa do kasnijih prigodno hrapavijih, ali i "debljih" manifesta. Obrađujući ove pop i jazz standarde on nije bježao u manirizam ni u hinjeni perfekcionizam – ovo je, ponavljam, njegov album, snimljen po njegovim pravilima, a sa svim respektima i poznavanjima materije kojom se služi – tako da nismo dobili tribute već revisit, nismo dobili obrade ni prerade, već produžetak tradicije.

I trajanje od tek trideset i pet minuta, odnosno, uključivanje samo deset pjesama, priziva formu i miris davnih vinila sa skromnim naslovnicama. Čak i taj segment nije puka slučajnost, a još manje znak lijenosti i nedostatka inspiracije. Duhom, dakle, posve u razdoblju i ozračju koje priziva, "Shadows in the Night" je ispisan ipak jezikom svoga izvođača, velikana s jednom nogom u jednoj davnoj (bezvremenoj?), a drugom u ovoj sadašnjoj eri.

Svaki čovjek ima svoje poslanje i nitko nije prekobrojan, svi smo dužni odgovoriti svom životnom pozivu. Te mi misli pape emeritusa Benedikta XVI uvijek posebno odzvone u glavi dok slušam i slušajući analiziram kako to sve ovo dugo vrijeme radi Bob Dylan. I ovaj album dio je tog njegovog mozaika, nimalo slučajan jer slučajnosti nema i savršeno nesavršen jer ta mu zadaća nije ni pripadala. Jer, nije on htio ništa posebno poručiti ili prečešljati ovakvim odabirom; "Shadows in the Night" jednostavno je mali, minimalistički album na dugom putu, jedna od, nadajmo se, mnogo završnih postaja na tom putu čiji su koraci odavno usporili, ali i takvi ispisuju povijest i lekcije onima što dolaze, kao i onima koji su već tu.

Toni Matošin

Hits 1705
Tempest « Tempest Bob Dylan Albumi Kronologija Fallen Angels » Fallen Angels

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42