A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 1974
Format Albumi
Vrsta / Rock / Americana / Roots rock / Folk-rock / Singer-songwriter
Dodano Utorak, 29 Srpanj 2014
Žanr Rock
Length 42:14
Broj diskova 1
Edition date 1988
Država US
Etiketa Columbia
Catalog Number CK 37637
Edition details Producent: Rob Fraboni
Tags Bob Dylan The Band asylum rob fraboni

Review

Nemirno srce ne dopušta bilo kakvoj bonaci da potraje. Idila je u tim slučajevima tek etapa, jedna od postaja na putu s uvijek novim vidicima i stranputicama. Naravno da je teza o umjetniku kao neminovno nemirnom srcu i nužnom patniku tek romantični klišej, ali sigurno je da taj nemir svakako mora biti bar jedna od odrednica umjetnikova puta, trnje što oduzima mogućnost predvidljiva ishoda i cilja. Nemir djeluje korozivno na idilu, tim više kad idila ne rađa dostojne plodove; mikrokozmos Boba Dylana se početkom sedamdesetih prvo sunovratio s visina koje on ionako nije ni želio, da bi potom obiteljska idila i njoj svojstven izričaj vrlo brzo počeli pucati po šavovima. Albumi poput "Nashville Skyline", "New Morning" i "Self Portrait" kao da su tapkali u mjestu, usprkos ispunjenju svoje primarne misije rastjerivanja politikanskih i idolopokloničkih galamdžija. Falio je plamen na kojem bi autor s "Another Side of Bob Dylan" ili "Blonde on Blonde" – pa čak i "John Wesley Harding" – zagrijavao svoj apetit za ispunjenjem poslanja.

Dylanov ponovni susret s The Band, koji su iza sebe sad već imali takva remek-djela americane kakvi su "Music from Big Pink" i "The Band", namamio ga je na ideju o novoj turneji, prvoj nakon gotovo punih osam godina, što pak nikako nije "zamirisalo" supruzi Saru, svjesnoj što rock-turneje znače. Planiranje takve turneje tijekom jeseni te 1973. iz uljuljkanog rock-poete izvuklo je nove pjesme, a druženje s Robbiejem Robertsonom i hipertalentiranim društvom osvježilo sjećanje na plodnu suradnju iz 1967. koja će tek za koju godinu biti službeno objelodanjena kao "The Basement Tapes". U tom novom vrtloženju i prebiranju po raspoloživim stazama nastajao je "Planet Waves", zapravo više kao bljesak nego kakav studiozni projekt. Zbirka onog što će njegov biograf David Dalton, ne bez razloga, nazvati "izmučenim baladama" nastala je u kratkom razdoblju i snimljena u svega nekoliko dana početkom studenog 1973. Navodno tako nazvana jer je osjećao da mu "planet melankolije" Saturn više nije prepreka na životnom ni stvaralačkom putu, u sebi je sadržavala duboko razdiranje – u njoj kao da su se sukobila dva Dylana.

Jer, nije "obiteljski Dylan" bio nikakav lažnjak, baš kao što ni onaj sveprisutni Dylan iz polovice šezdesetih nije bio puki hir. Srce je govorilo da se treba nastaviti kretati, um je kimao na nove pozive, a sva ta dozivanja imala su jasne izvore. Došlo je vrijeme da se učmalost razdrma, da se još jednom pomiriše uvijek gladni svijet, da se lice izloži oluji. The Band su naletjeli kao sa samog neba poslani, zreliji i iskusniji nego za vrijeme prve suradnje u Big Pink, ali i dalje oni isti sepia-likovi koji kao da su dolutali iz minulih stoljeća. Samo, Dylan nije bio, kao ranije, spreman za pretresanja baštine i korijena, već prvenstveno čeprkanje po samome sebi.

Na "Planet Waves" osjeti se ta brzina kojom je snimljen, ali i opuštenost izvedbe. The Band je očito u funkciji praćenja Dylana, zaiskrivši punim potencijalom možda samo u uvodnoj "On a Night Like This", drugoj verziji "Forever Young" i "najpodrumskijom" na repertoaru, "Tough Mama"; to je ono što će mnogi zamjeriti i zbog čega ni danas album ne stoji bolje u evaluaciji cjelokupne karijere, iako je od prve do zadnje pjesme svirka izvanredna. A koncept je, kao što već spomenuh, introspektivan i intertekstualan, "izmučen". Sjajna, nezaboravna "Dirge", nošena međuigrom glasovira i gitare najbolje podcrtava taj temperament albuma: "Mrzim se što sam te volio, mrzim slabost koju sam pokazao; bila si samo naslikano lice na putu suicidalnom cestom", pjeva, govori, s lakoćom cijedi iz sebe, plače, tiho viče Dylan i predosjeća ono što će mu se u braku događati sljedećih godina. Ove pjesme su uvertira u nered, poetska inventura reinkarnacije nemira i uvod u novo poglavlje Dylanove biografije.

Čak se i predivna "Wedding Song", u svojoj kičmi dirljiva posveta supruzi Sari, razdire prijetećim tonovima unutar same te ljepote. To je Dylan u novom naponu pjesničke snage, ali i Dylan koji ima mnogo jasnije temelje nego onaj od desetak godina ranije. Njegovo shvaćanje braka je vrlo ozbiljno, ali je ozbiljna i beštija što ga iznutra tjera da taj isti brak potkopava kao da je eksperiment. Dakle, svjetina je ovdje došla na svoje – idila se počela urušavati, naoko sama od sebe, kao prirodni tijek stvari, kao usud od kojeg protagonist još uvijek nije imao snage pobjeći. Turneja koja je popratila album bila je izuzetno uspješna, ali i porazna za onog Dylana koji je okupan suncem samo htio pjevati o pastorali. Hedonizam i razvrat koji su je pratili bili su kamenje i u sliku o The Band, jer bend koji se činio da je sve samo ne opaki suvremeni rock-bend tu je prigrabio sve klišeje žanra i rokerskog načina života. Dylan je iskoračio iz svijeta kojeg je gradio od nesreće na motociklu i našao ovacije i oluju, umjetničku zadovoljštinu i pljusku samom sebi pred zrcalom u dnevnom boravku. "Planet Waves" je to vrlo dobro uhvatio, (p)ostavši ploča koja želi razvaliti i oživjeti neke luđe prošlosti i varijante budućnosti, ali i ploča koja odiše kajanjem i nedoumicama, dilemama koji su je učinili podjednako uspješnom i neuspješnom u oba konteksta.

 

Toni Matošin

Hits 1584
Dylan « Dylan Bob Dylan Albumi Kronologija Blood On The Tracks » Blood On The Tracks

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima