Chez Nous

Review

Ovo je peti album što ga je pjevačica Rebecca Dumaine snimila uz sastav pijanista Davea Millera. U svim tim situacijama bubnjar je bio Bill Belasco. Uz njega i Millera na snimanju ovog albuma svirali su kontrabasist Chuck Bennett i gitarist Brad Buethe. S ovom ekipom Rebecca je na konju, ne treba puno razmišljati, može uživati u opuštenim izvedbama mainstream jazza. Oni rade za nju, sjajna su podrška i poticaj. Zar bi moglo biti drukčije kad znamo da je vođa benda, Miller, njezin otac?! Uz njegovu je glazbu odrastala, razvijala svoj glazbeni ukus, stjecala iskustvo. Uz njega u bendu osjeća se zaštićeno. Isto je i s izborom glazbe. Kao i na prethodnim albumima to su standardi koji se savršeno uklapaju u taj mainstream, ponekad retro pristup. Među ostalima snimili su skladbe “Alice In Wonderland” Faina i Hillarda, “So Danco Samba” Antonia Carlosa Jobima, “Yesterday” Lennona i McCartneya, “I Didn't Know What Time It Was” Rodgersa i Harta i “Just the Two of Us” Billa Withersa. Ništa nepredvidivo, ali ona ih donosi tečno, glatko, prozračno, bez imalo oporosti ili grubosti. Rebecca Dumaine ima kontrolu nad svojim glasom, sigurnost i samouvjerenost, ali najvažnije je da se u svakoj izvedbi osjeća da istinski uživa u pjevanju. Radost kolektivnog muziciranja najvažnija je odrednica ovog albuma. Gotovo da možete vizualizirati ono što se ne može čuti, ali zapravo možete “čuti” smješak zadovoljstva na njezinom licu, na licima svih članova sastava, zamisliti kako nakon svake izvedbe slave, bodre se, uživaju u zajedničkom postignuću.

Davor Hrvoj