facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 1992
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Art Rock / Hard rock / Progressive metal / Prog-rock
Dodano Petak, 23 Prosinac 2011
Žanr Metal
Length 56:55
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 1992
Država Europe
Etiketa ATCO Records
Catalog Number 7567-92148-2
Edition details Datum objave: 7.7.1992. Produkcija: David Prater. Snimano i miksano: Bear Tracks Studio, Suffern, NY, listopad - prosinac 1991. Additional recording at The Hit Factory, NYC. Mastered at Sterling Sound, NYC. Made In Germany by Warner Music
Tags

Review

Postoji vrlo malo albuma koji su definirali žanr kojem pripadaju. Zapravo, u daljoj povijesti je užasno teško i pronaći takav album, a kamoli sa sigurnošću pokazati prstom i reći 'to je taj'. No, u bližoj povijesti, zahvaljujući rastućem broju medija i sve većeg pristupa glazbi, možemo lakše utvrditi činjenice i pratiti razvoj glazbe. Jedan od albuma koji su definirali svoj žanr je i album o kojem ću ovom prilikom pisati. Riječ je o albumu Images And Words skupine Dream Theater. Ukratko ću reći da je album izišao 1992. godine i odmah osvojio svijet. A zašto je to tako, pročitajte u detaljnoj recenziji.

Album započinje odličnom Pull me under, pjesmi koja govori o problemima zbog kojih ljudi sebi čine najgore stvari. Pjesmom dominira teški heavy metal riff, kao i konstantno dodavanje novih solaža i harmonija, što je obilježilo cijeli album, pa i karijeru ovog tehnički izvrsnog banda. Upravo u ovoj pjesmi Dream Theater je postavio svoje temelje na kojima će bazirati daljnji rad. Za pjesmu je snimljen i video spot, prvi u karijeri banda, do kojeg je došlo sasvim spontano.

Druga pjesma, Another day, savršena je pjesma sporijeg ritma koju otvara riff odsviran na akustičnoj gitari, dok su strofe popraćene na pravom klaviru, a ne na efektima na klavijaturama. Osobno, pjesma me jako podjeća na legendarnu Stairway to heaven, upravo zato što kreće laganim ritmom; kroz cijelu pjesmu se dodaje ponešto, da bi u svome vrhuncu bila u prelijepoj svjetloj kombinaciji svih instrumenata i LaBrieovog vokala, te završila sa solom sopran saksofona kojeg je odsvirao gost na albumu, Jay Beckenstein iz grupe Spyro Gyra. I za ovu pjesmu je snimljen video, a na njemu se po prvi puta može vidjeti Petruccijeva gitara na čijem je tijelu naslikana komplicirana Picassova slika, što je doprinjelo cjelokupnoj umjetničkoj scenografiji pjesme.

Take the time se otvara bubnjevima koji sviraju koračnicu, da bi se odmah zatim priključio i cijeli band, i započeo stvar brzim ritmom i mijenjanjem melodije. Kroz cijelu pjesmu se protežu izmjene ritmova i melodija, kao i borba solo dionica gitare i klavijatura. Moram reći da je na ovoj pjesmi James Labrie definitivno dokazao da je pjevač dostojan ovakvog banda, a moram pohvaliti i John Myungovu bass gitaru, koja na ovoj pjesmi zvuči jednostavno savršeno.

Surrounded počinje laganim tempom, tek s nježnim LaBrieovim vokalom kojeg prati Kevin Moore na klavijaturama. U to se ubacuje izvanredna gitarska dionica, a zatim i cijeli band, koji zvuči, na ovoj pjesmi, kao da donosi tračak svijetlosti u maglovito jutro. Baš kao i na prvoj pjesmi, i na ovoj pjesmi se proteže tema popraćena kroz razne harmonije, ali sa manje dodirnih točaka sa heavy metalom, a više s klasičnim rockom u maniri američkih rock bandova sredine 70-tih kao što su Journey ili Kansas.

Peta pjesma na albumu donosi sam vrhunac albuma, kao i sviračkog umijeća banda. Započinje mističnim uvodom, baš kao i Take the time, a kroz cijelu pjesmu se proteže konstantno mijenjanje ritmova, harmonija i melodija. Zapravo, u ovoj pjesmi se može naći sve što je potrebno za jedan dobar progressive metal album i vjerujem da dečki ne bi pogriješili ni da su ovu pjesmu objavili kao zaseban singl. Konstantno mijenjanje melodija, ritmovi koji vam 'lome kičmu', lude solo dionice, vokal na svim oktavama, a sve savršeno posloženo u devet i pol minuta čistog uživanja. Stvar se zove Metropolis Part I – The miracle and the sleeper, a zanimljivo je da su dečki snimili i nastavak pjesme u obliku cijelog albuma imena Metropolis Part II – Scenes Form a Memory, o kojem će opširnije biti pisano neki drugi put.

Under a glass moon započinje gitarskim riffom, temom pjesme, popraćen Portnoyevim bubnjevima koji, u pravog progressive maniri, svakim taktom dodaje nešto novo. Kao i na prvoj pjesmi, i u ovoj pjesmi dominiraju heavy metal gitare koje su podjednako i lude i mirne. Osobno sam ovu pjesmu prvu zavolio, pogotovo zbog gitarske solo dionice koja ima jako puno dodirnih točaka sa bluesom.

Sedma pjesma na albumu, Wait for sleep je dvoipol minutna balada koju je napisao James LaBrie. Iako je tek otpjevana i odsvirana na klavijaturama, ona je odličan uvod u završnu riječ ovog izvrsnog albuma.

Learning to live, osma i posljednja pjesma na albumu je, kao što joj i sam naslov kaže, epska saga u kojoj ćete naći u potpunosti sve. Kroz svojih 11 i pol minuta trajanja ona nas vodi na putovanje kroz sam život, kroz sve njegove nedaće i probleme, zamke i igre, ali i sreću i radost. Upravo takva je i atmosfera na pjesmi. Sviranje je teško, polagano, komplicirano i na trenutke neočekivano, a sama glazba u sebi sadrži bogatu povijest rocka, metala,bluesa, jazza, pa čak i latino glazbe. I sve je to upakirano u tajanstveno putovanje koje vas, nakon 11 i pol minuta, nikako neće ostaviti ravnodušnim, čak i ako niste ljubitelj ovakve glazbe.

Dream Theater je band koji nema sredinu; ili ga volite ili ne. I bez obzira kojoj skupini pripadali, ne možete poreći činjenicu da su dečki ovim albumom pokazali kako treba izgledati jedan vrhunski progressive metal album, te da su svojim genijalnim sviračkim umijećem kojeg su pokazali na ovom albumu, zaslužili biti u samom vrhu metal scene. Neki skeptici će reći kako to nije istina, kako je postojalo sličnih bandova u vrijeme kad je ovaj album nastajao, no ja ću i dalje tvrditi kako je ovaj album definirao izgled progressive metal scene: koji ju je možda i začeo, a time i utjecao na daljnji razvoj glazbe. Ako ne, onda je u najmanju ruku jedna od najčvršćih karika u digačkom lancu zvanom heavy metal glazba.

Postava benda:
James Labrie – vokali
John Petrucci – gitare,back vokali
John Myung – bas gitara
Kevin Moore – klavijature
Mike Portnoy – bubnjevi,udaraljke
Jay Beckenstein – sopran saksofon na „Another Day“

Davor Štimac

Hits 590
Dream Theater Albumi Kronologija A Dramatic Turn Of Events » A Dramatic Turn Of Events

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42