facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2011
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Hard rock / Progressive metal / Prog-rock
Dodano Srijeda, 26 Listopad 2011
Žanr Metal
Length 1:17:01
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2011
Država Europe
Etiketa Roadrunner Records
Catalog Number RR7765-2
Edition details Datum objave: 13.9.2011. Snimano: siječanj - svibanj 2011. Cove City Sound Studios - Long Island. Produkcija: John Petrucci
Tags

Review

Uvijek imam problema kako započeti neki tekst. Zahvaljujući činjenici da je Mike Portnoy napustio Dream Theater pred godinu dana, ovog puta zaista nije bila neka dilema kako započeti. Mislim, kada te napusti jedan od ponajboljih bubnjara u metalu, svojevrsni frontmen, tekstopisac, jedan od producenata i čovjek koji obavlja sto drugih poslova u bendu, onda to nije mala stvar. Nije bilo ugodno naći tu vijest na internetu, nije bilo ugodno ni pratiti prepucavanja između Portnoya i ostalih članova benda (koja su išla preko odvjetnika, što je dodalo onu notu nelagode pri čitanju), ali dobro, odrasli su ljudi, snaći će se. Usto su i doveliIi i Mikea Manginija, koji slovi kao poprilično kvalitetan bubnjar, kao Portnoyevu zamjenu. I sve se više činilo kako će priča sretno završiti. E pa nije.
A Dramatic Turn Of Events nema niti jednu dobru pjesmu u cjelini pa o njima kao takvima nema ni smisla raspravljati. Ima nekoliko dobrih djelova, ima zanimljivih riffova, ima catchy melodija, ali nema ništa što će vas protresti ili šokirati, ostaviti bez teksta kao onaj kraj od The Count of Tuscany, nema onu "ćuku", nema onaj poriv kada Goca Jurić u tunelu zasuče rukave, da si onaj šećer u ruku i kaže: AJMOOO! Ovaj album to nema. Kada ga slušam, na trenutke imam osjećaj kao da su se članovi benda našli na cugi, pričali o jučerašnjoj utakmici i istovremeno svirali instrumente, jer ono, bio bi red da više nešto i snime. Negdje bi u pričao upao i Mike Mangini, toliko neprimjetan da sam se nekoliko puta ulovio kako shvaćam da ovaj album ipak ima i bubnjara. Nemojte me krivo shvatiti, posao je obavio korektno, ali ipak nedostojno jednog Portnoya.

A kada smo opet kod Portnoya, trebalo bi spomenuti da je upravo on bio taj koji je očito spašavao Dream Theater na prošlim albumima. I to ne samo na bubnjevima nego često idejno i produkcijski. Utjecaji drugih bendova kao što su Opeth i Porcupine Tree su bili i više nego očiti i to je davalo Dream Theateru malo na raznovrsnosti. Nestankom Portnoya ti su se utjecaji izgubili i bend se pokušao vratiti na stare staze, ali dostići albume kao što su Images and Words, Awake ili Metropolis pt. II s ovakvom razinom inspiracije bilo bi sumanuto za očekivati. Nije da nema tragova inspiracije, no oni su često tek produkcijska ispoliranost kao dodatak kompjuterskih beatova u Build Me Up, Break Me Down ili (svaka im čast na tome) throat singing u Bridges In the Sky, što pak nije ni u potpunosti iskorišteno nego samo stavljeno kao uvod i kraj. 

Jamesa Labriea sam godinama branio dok su ga ljudi napadali i isticali kao najslabiju točku benda. Sada više ne mogu niti to. Sasvim je očito da mu je kvaliteta glasa drastično opala u odnosu na pjevanje u npr. Solitary Shell ili, nedajbože, Lifting Shadows Off a Dream. Vokal mu je totalno neinspiriran, a refreni radi njegovog prenemaganja postaju muka za slušati. 

Petrucci baca riffove na sve strane, jedan dobar, dva generična, tu i tamo padne u trans i počne pržiti svoje karakteristične shreddove, ali nema ni to glavu i rep kao nekada. Myung je totalno zakopan u produkciji što je prokleta šteta, a cijelu stvar od apsolutnog debakla spašava Jordan “The Wizzard” Rudess na klavijaturama.

Zaista ne znam što više reći o ovom albumu. Dream Theater je bio prvi metal bend kojeg sam počeo slušati, uvijek sam ih branio kada su ljudi govorili da se samo, da prostite, izdrkavaju po instrumentima i pokušavao bih objasniti širu sliku koju bi nacrtala njihova glazba. A sada slušam ovaj album i imam dojam kao da se ostvarilo sve što su ti ljudi koji “ne kuže” Dream Theater pričali. 2/5, ali samo zbog onih par dobrih melodija, nekoliko polu-pokušaja inovativnosti i Jordana Rudessa.

Demian Vokši

Hits 541
Images And Words « Images And Words Dream Theater Albumi Kronologija Dream Theater » Dream Theater

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42