facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2019
Format Albumi
Vrsta Melodic death metal / Power metal / Speed/Trash Metal
Dodano Četvrtak, 04 Srpanj 2019
Žanr Rock
Length 58:53
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2019
Država EU
Etiketa Nuclear Blast
Edition details Snimljeno u „Danger Johnny Studios“; produkcija: Children Of Bodom & Mikko Karmila
Tags Children Of Bodom

Review

Ovaj svjetski poznat finski ekstremni metal bend iz Ospooa čine petorica vječnih mladića:  Alexi Laiho (vokal i solo gitara), Daniel Freyberg (ritam gitara), Janne Wirman (klavijature), Henkka Seppälä (bas, prateći vokal) i Jaska Raatikainen (bubnjevi). Grupa se prvotno zvala „IneartheD“ i osnovana je davne 1993. godine. Osnivači benda, Alexi i Jaska prijatelji su od djetinjstva i zaljubljenici u „klasični“ metal grupa kao što su „Judas Priest“, „Iron Maiden“, „Metallica“, „Dio“ i „Black Sabbath“, na koje su kasnije nadogradili utjecaj „death metal“ grupa „Cannibal Corpse“, „Dissection“ i mnoge druge. A sada su oni ti koji vode igru, što su dokazali i ovim albumom.

Do sada su snimili čak deset studijskih albuma, na kojima je redom na omotnicama vizualni motiv smrti s kosom. Ovu omotnicu napravio ime je ruski slikar Denis Forkas. Kritika je najbolje ocijenila njihov album prvijenac, premda je brojne pohvale  pokupio i četvrti album „Hate Crew Deathroll“ (2003.), ali njihovu pravu snagu vjerojatno osjeća njihova publika i to uživo na odličnim koncertima, o čemu može dobro posvjedočiti dvostruko CD/DVD izdanje „Chaos Ridden Years“ (2006.), a i mali bonus dodatak na ovom deluxe CD-izdanju.

Uzgred možemo spomenuti da su za svoju dušu snimili i album covera simbolična naziva „Skeletons in the Closet“ (2009.), na koji su uvrstili pravu lepezu obrade različitih pjesama od Alica Coopera, preko Iron Maidena, Slayera i Billy Idola pa čak i do Brittney Spears.

Instrumentalno gledano, fascinantna je njihova brzina i ritmična točnost, melodijska isprepletenost gitara koja podsjeća na Van Halen i Iron Maiden, ali i taj opori, režeći Alexijev vokal koji niti u jednom trenutku ne štedi glasnice, daje im svakako jednu posebnost te svrstava u sam vrh kategorije „death metala“.

Album sadrži 11 novih kompozicija i 4 bonus pjesme. U produkciji im je ponovno pomogao sada već njihov stalni suradnik Mikko Karmila. „This Road“ je silovita, brza stvar s nešto dužim uvodom i gitarskim prijelazom koji me neopisivo podsjetio na početke „Van Halena“, a nevjerojatno precizan i brzi solo djeluje uistinu impresivno. Još je dinamičnija iduća „Under Grass And Clover“ koja kao da se sastoji od nekoliko dijelova, s fantastičnim promjenama tempa, nenametljivim klavijaturama i eksplozivnim gitarama. Uvodni dio „Glass Houses“ podsjetio me na čarobna vremena grupe „Rainbow“ kada je nevjerojatni Ritchie Blackmore znao ubacivati motive klasične glazbe u svoje solo dionice. „Glass Houses“ malo kao da je smirila dinamiku albuma, ali već „Kick In Spleen“ žestoka s pomalo opernim back vokalima i zanimljivim solom na klavijaturama i gitarama zvuči kao spoj „Deep Purple“ i „Queena“ u najžešćem izdanju. „Platitudes And Barren Words“ čini mi se  kao slabiji moment albuma, ali je već iduća, naslovna „Hexed“ prava poslastica – eksplozivna, brza, razrađena u najsitnije detalje s najboljim solo dionicama na gitari te izuzetno efektnim krajem u kojem se cijeli bend stišava, a ostaju samo klavijature i solo na bas gitari. „Relapse (The Nature Of My Crime)“ i „Say Never Look Back“ nisu ponudile ništa što nismo već ranije od njih čuli. „Soon Departed“ je opet malo kao smirivanje lopte, barem u prvoj polovici pjesme, a službeni dio albuma zaključuje „Knuckleduster“ koji isto sadrži izrazito zanimljiv gitaristički dio.

Dodatak ovom cd izdanju čine dvije live snimke „I Worship Chaos“ i „Morrigan“. Obje pjesme su sa prethodnog studijskog albuma „I Worship Chaos“ iz 2015. Prva je snimljena u Finskoj, a druga u Španjolskoj i uistinu su dobrodošle, jer su pjesme kao takve vrlo dobre, a i odlično su odsvirane. I na kraju, „Knuckleduster – remix“, eksperiment kojega im je napravio „Youth Code“, industrial duo iz Los Angelesa. Ovdje možemo čuti neke čudne efekte koji mi, priznajem, nikako nisu sjeli i ne mogu ih povezati s ovim bendom. Ali to je i inače vrlo često prokletstvo remixova – potpuno upropaste pjesmu (u ovom slučaju konkretno onaj gitaristički dio kojega sam ranije spomenuo). Zagriženi obožavatelji „death metala“ vjerojatno će se s pravom pitati što im je taj remix uopće i trebao.

Mogli bismo zaključiti da je „Hexed“ studijski album na kojega su obožavatelji ovog benda dugo čekali, čak četiri godine. U međuvremenu, članovi grupe mnogo su radili na sebi, tako da je tehnički osjetan njihov napredak i po tom pitanju im možemo samo reći: „Kapa im do poda!“. Ono što se albumu može eventualno zamjeriti jest redoslijed pjesama, koji je u nekoj dugoj kombinaciji mogao spriječiti osjećaj pada dinamike albuma. Svejedno, ne možemo reći da su „Children of Bodom“ ovim albumom podbacili, jer na njemu ima i te kako interesantnih momenata. Slušajući ih, poželio sam i njih pogledati kako sve zajedno izvode uživo.

Ivan Dukić

Hits 430
Relentless Reckless Forever « Relentless Reckless Forever Children of Bodom Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz