facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2016
Format Albumi
Vrsta Folk-rock / Contemporary Pop/Rock / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Ponedjeljak, 24 Listopad 2016
Žanr Pop-Rock
Length 36:09
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2016
Država Europa
Etiketa Columbia / Menart
Catalog Number 88985365072
Edition details objavljeno: 21.10.2016.; produkcija: Adam Cohen i Patrick Leonard
Tags Columbia Menart Leonard Cohen Patrick Leonard Adam Cohen

Review

"Hineni, hineni... Spreman sam, Gospodine moj", recitira Leonard Cohen u uvodnoj, naslovnoj pjesmi svoga četrnaestog albuma, što je u svjetlu izjave kako je pomiren s tim da bi uskoro mogao napustiti ovaj svijet zazvučalo kao oproštaj i kao tematska okosnica nove zbirke pjesama. Ali nije (samo) zato "You Want It Darker" neočekivano Cohenovo pozno remek-djelo, nije to obraćanje Stvoritelju riječju kojom su Mu se u ključnim starozavjetnim trenutcima obraćali Abraham i Mojsije, ta "objava spremnosti bez obzira na rezultat", kako je sam maestro opisuje, samo po sebi ono što izdiže ovaj album iznad niza prethodnika. Ovdje smo jednostavno, uz sav transcendentalni poriv i žudnju, dobili – izvanredne pjesme! Ispravak, "izvanrednije" nego inače zadnjih godina, odnosno, albuma.

Da, iako nas je Leonard Cohen naviknuo na visoko podignute letvice, vjerujem da je malo tko više očekivao novo remek-djelo u rangu "I'm Your Man" ili "Songs of Love and Hate". "Old Ideas" i "Popular Problems" uljuljkali su nas u svijetu mudroga redovnika koji je u tu ulogu dolutao na dugom, zavojitom putu tijela i duha, u recitalima ostarjela "zlatnog glasa" koji više nema snage zapjevati i u notama škrto iscrtanim nad prašinom zahvaćenim sintesajzerima uz koje svoje dionice strpljivo čekaju dame Sharon Robinson i sestre Webb. To je svijet u kojem se male mudrosti daju na kapaljku bez da traže ili očekuju vatromete, kao što ne traže ni nove kanale za svoju objavu. I sam sam došao do zaključka kako se tu nema više što za dodati osim možda održavati tu radionicu u pogonu, nebitnu za današnju diskografiju baš kao i za sam Cohenov profil u analima te iste industrije i kulture, ali uvijek pjesnički vitalnu, uvijek taman toliko intrigantnu da se kontinuirano regenerira u vlastitoj krvi. Jedini ozbiljni konkurent Bobu Dylanu da iz svijeta popularne glazbe zavrijedi Nobelovu nagradu za književnost ipak nas je u svojoj 82. godini života uspio iznenaditi...

Za početak, u samoj glazbi došlo je do više nego dobrodošle promjene. Olinjali sintesajzerski zvuk koji je krasio dugi niz Cohenovih albuma i umrtvio većinu njih zamijenjen je ovdje s diskretnim gudačima i vibrirajućim dionicama basa, nježnim klavirskim tipkama kao i solidnim gitarskim vezom u pjesmama poput "Leaving the Table" ili "If I Didn't Have Your Love", dakle, naglašenije prirodnim zvukom koji je pjesmama dao dašak svježine i autentičnosti. Za to možemo zahvaliti maestrovom sinu Adamu koji se pobrinuo da očev prepoznatljiv zvuk osnaži kvalitetnijim aranžmanima i primjerenijom glazbenom tapiserijom. "You Want It Darker" uistinu već na tom planu zvuči moćnije, sočnije od cijelog niza prethodnika iako je Cohenov glas umorniji nego ikada, iako on sve te svoje pažljivo, strpljivo spajane riječi iznosi kao da ih diktira za slučaj da se ne zagube u crvotočinama poznih godišta. Album je i nastajao dok je Cohen jedva mogao hodati, uglavnom, zapravo, sjedeći zbog teško podnošljivih bolova u leđima, u uvjetima koji su sugerirali ostarjelom stanaru "pjesme kule" kako nije izvjesno da će više izlaziti pred svoju vjernu i trajno očaranu publiku i kako epilog samo što nije napisan. "Ne trebam ispriku, nema više nikoga koga bih krivio, napuštam stol, ispao sam iz igre…", sam će, uostalom, izreći u predivnom pipanju po countryju i bluesu u ključu valcera, "Leaving the Table".

Baš ta mirnoća, spremnost na sve što ga čeka tamo negdje "iza", kad se napokon nađe pred licem Gospodnjim, nit je koja daje ključnu boju pjesmama u kojima ne propušta izravnati račune s ovozemaljskim ljubavima, s prošlošću i njezinim rezovima na današnjem izboranom tijelu i kontemplaciji sklonoj duši. Zbor montrealske sinagoge, koji će na samom početku albuma prvo zazvučati kao uštimavanje kakve dalmatinske klape, a zatim, tek sekundama mjereno, kao uvod u himan (slično će se ponoviti i na "It Seemed the Better Way"), kao da je ugodio cjelokupni ugođaj i sam Cohenov pristup: riječi su dugo preslagivane, trenutak je došao, treba ih izgovoriti u punoj spremnosti i predanosti. Ne bez bijesa ili bar sjećanja na nj, ali ovaj pjesnik više ne riskira isticanje vremena, jer svaka nota, svaka riječ može biti uistinu posljednja. Zato se iz pjesme u pjesmu zapravo stalno prenosi razgovor sa samim Bogom, i to baš onim iz Cohenove židovske zipke kojoj je usprkos zen-budizmu ostao duboko vjeran, bilo da govori kao ostarjeli ljubavnik ili kao ispovjednik, bilo da plete verse ili izgovara molitve. A taj se proces odvija kroz uistinu snažne pjesme, bez slabe točke, bez posrtaja, kao da uistinu nema više nikakvih dilema ni sumnji, ratova i strahova, kao da nema prava na pogrešan korak, krivu riječ ili grešku u melodiji. Mračnije i mračnije… ali prema svjetlu kao odmorištu i cilju, bilo sporazuma iz ključne pjesme albuma ("Treaty") ili ne.

Toni Matošin

Hits 1050
Can't Forget: A Souvenir Of The Grand Tour « Can't Forget: A Souvenir Of The Grand Tour Leonard Cohen Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42