A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 1992
Format Albumi
Vrsta Post-punk / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Subota, 15 Listopad 2011
Žanr Rock
Length 41:29
Broj diskova 1
Edition date Travanj 1992
Država Europe
Etiketa Mute Records Ltd.
Catalog Number CDSTUMM92
Edition details Datum objave: 27. 4. 1992. (Velika Britanija) / 12. 5. 1992. (SAD). Produkcija: David Briggs (koprodukcija: Mick Harvey i Nick Cave). Snimano: Sound City (Van Nuys, California) i Dreamland Studios (Bearsville, New York), studeni – prosinac 1991.
Tags Nick Cave Nick Cave & the Bad Seeds Mute David Briggs

Review

Između ostalog, veličina nekog autora – neovisno o kojoj umjetnosti govorimo – može se prilično precizno mjeriti odnosom istoga prema svojim djelima, odnosno, razinom kritičnosti koja tim odnosom vlada. Možda je baš "Henry's Dream", sedmi studijski album snimljen s The Bad Seeds, ogledni primjer odnosa Nicka Cavea prema svom radu. Ne, nije u pitanju izražena samokritičnost, niti prvenstveno o njoj govorim, već kristalno jasna vizija ne samo same strukture pjesme, već i njezinih suzvučja, forme koja nadilazi puku tehniku. Tu nema, naime, teturanja između ponuđenih nijansi – ciljevi su jasno zacrtani, a izbor producenta Davida Briggsa na kraju naprosto nije uspio zadovoljiti ne samo Cavea, nego i cijeli bend.

Briggs, poznat po iznimno uspješnom radu s Neilom Youngom, poslovično preferira tehniku snimanja uživo u studiju, što mu je vremenom postao zaštitni znak. Baš zbog te ideje i efektnosti suradnje s glasovitim kanadskim kantautorom, Cave i društvo upravo su njega izabrali za produkciju albuma koji je trebao naslijediti remek-djelo "The Good Son" i unijeti frišku krv u zvuk benda. "Henry's Dream" će brzo postati jedan od favorita publike kad je riječ o diskografiji Nicka Cavea, no on sam bio je toliko razočaran rezultatom rada s Briggsom, da se poslije snimanja, zajedno s ključnim suradnikom Mickom Harveyjem, bacio na preproduciranje, kojim su, po njegovom vlastitom sudu, tek donekle ispravili nepravdu načinjenu setu novih pjesama. Zbog toga je koju godinu kasnije nastao prvi službeni "živi" album Nicka Cavea i The Bad Seeds, "Live Seeds" – da, po riječima samog Cavea, konačno ispravi nepravdu načinjenu pjesmama na studijskom albumu.

Caveova kritičnost, iako upućena prvenstveno na tuđu adresu, jasno je ukazivala na krhkost tijela njegove Pjesme i u većini slučajeva ipak se čini pretjeranom. Da, volio bih čuti "Henry's Dream" u produkciji kakva je dopala dotadašnje njegove albume, no album u cjelosti čini se izrazito vitalnim komadom kantautorskog tamnokoloritnog rocka, s Caveom nadahnutim na duže, naglašenije pripovjedačke poetske forme. Isprva sam, doduše, i sam imao određene rezerve prema njemu, pogotovo zato što sam ga "progutao" u paketu s već spomenutim prethodnikom, te također superiornim "Let Love In". Nekoliko mediokriteta (ali isključivo u kontekstu Caveovog opusa) ostaje svojevrstan uteg albumu, međutim, one pjesme koje se ističu kao ključne razvaljuju i nakon toliko slušanja.

Ostavimo na trenutak po strani hitoidne i na turnejama itekako peglane i popularne "Papa Won't Leave You, Henry", "I Had a Dream, Joe", "Jack the Ripper" i "Brother My Cup is Empty", pa čak i općenito tu "živu" vibru koje su baš te pjesme zacrtale kao trademark albuma – trolist pjesama koji trajno oplemenjuje "Henry's Dream" i čini ga zimzelenim u svim retrospektivama baš je njegov najnježniji, "baladni" dio. Redom... "Straight to You" nepogrješiv je, čak svakim novim slušanjem (koliko god je izlizana fraza) sve bogatiji komad ljubavne poezije, čiji afirmativni, svečani ton ima savršenu zvučnu kulisu u prekrasnom gitarskom vezu i svečarskoj melodiji. Kejvovski krvav izraz apsolutne romantične naklonosti ostao je stalni koncertni standard, a i sam autor upravo "Straight to You" počesto spominje s ponosom u raznim razglabanjima o prirodi ljubavne poezije.

"Christina the Astonishing", pak, ledi krv u žilama. Zagonetački šturo prepričana povijest o belgijskoj svetici Christini Mirabilis (1150.-1224.), poznatoj po jezivim, često i nasilnim napadajima kojima je htjela iskupiti prošle i buduće duše osuđene na muke u Čistilištu, Caveovim pjevom na tragu naricanja i uz sablasno minimalističnu glazbenu pratnju poprima izraženo sugestivno djelovanje soundtracka za Danteovu "Božansku komediju". Na prvo slušanje, pjesma se doima poput zanimljive crne ovce albuma, ozračjem neke vrste parnjaka "Watching Alice" s "Tender Prey", no zalazeći u samu priču pjesme i tako slušajući svaki njezin zvuk, doživljaj je jedinstven u novijoj rock antologiji. Christina je, naime, rođena sredinom 12. stoljeća u belgijskom selu Brustern, ostala siroče s 15, da bi iznenada umrla u 22. godini života. No usred pogreba, ona je oživjela s pričama o užasavajućim prizorima muka u Paklu i Čistilištu, redom njezinih poznanika. Navodno joj je sam Bog ponudio povratak među žive da svojim mukama iskupi duše poznanika koji pate u Čistilištu, a čije su je patnje toliko potresle. Tako je njezina misija kroz ostatak života, do smrti u 74. godini, bila patnja i bol bez mogućnosti da je ikakva fizička muka uistinu usmrti. Prema iskazima suvremenika, ona je bila hodajuće ludilo, što u crticama opisuje i sam Cave u svojoj zastrašujućoj pjesmi: zavlačila se u upaljene peći vrišteći uslijed nepojmljive boli a bez ijedne vidljive opekotine, molila bi se u mrzloj rijeci tijekom zimskih mjeseci, pustila bi zatim da je riječne struke ponesu do mlina gdje bi je kolo kidalo i mljelo bez da uistinu slomi i koščice, puštala bi da je divlji psi trgaju i bježala bi u trnje od njih sva krvava a na kraju svake takve epizode opet čista kao snijeg... Reći ću još samo da je umrla prirodnom smrću, a da se svaki mali aspekt njezine jezive priče itekako osjeća u Caveovoj minijaturi koja zasluženo stoji u samoj sredini albuma.

Treća velika pjesma je, naravno, prekrasna balada "Loom of the Land", impresivni primjerak Caveove ljubavne lirike u svoj brutalnosti svojih duhovnih niti. Melankolična priča o noćnoj šetnji sa sudbinskom ljubavi dobila je okvir u jednoj od najfinijih melodija The Bad Seeds, kakvoj teško da će odoljeti ijedan dobronamjerni slušatelj, makar slučajni ili usputni. Snaga koja izvire kroz prilično jednostavne stihove baš je ono što je čini esencijalnom; područje je to kojim Cave suvereno korača, nikad manjkajući tinte, te najočitiji dokaz da je u pitanju prvenstveno velik pjesnik, koji uz svo bogatstvo pisane riječi zna svojim idejama pridodati i prikladnu zvučnu nadogradnju.

Dok se "John Finn's Wife" i narodnom pjesmom "Okrutna Katie" inspirirana "When I First Came to Town" mogu okarakterizirati kao prosječne unutar Caveovog opusa, ostatak albuma – već poimenice spomenut – odiše energijom benda kojem se itekako svira i praši. Narativnost je baš posebno naglašena u tim pjesmama, osobito u apokaliptičnoj "Papa Won't Leave You, Henry", u kojoj se lutanja glavnog lika doimaju poput duhovnog i tjelesnog egzodusa, podcrtanog prizorima neumoljive kiše, odurno prljavih kupleraja, rulje što poziva na linč, silovatelja, ubojica, beba rođenih bez mozga i da ne nabrajam dalje. Nabrijani zvuk sjajne uvodne pjesme prenosi se i na "I Had a Dream, Joe", a osobito na mahnitu "Jack the Ripper", koja ima naglašenu dozu crnog humora i satire. "Brother, My Cup is Empty" je prava himna hedonizmu i ovisnosti, iznesena bez ikakvog uljepšavanja ili osjećaja da se tu nešto treba nekom objasniti. Sve Caveove priče su tipa uzmi ili ostavi, brutalne, koliko i duhovno vitalne, mali osobni doprinosi pronicanju u bit ljudskog bića, stvorenja stalno raspetog između Dobra i Zla, odnosno, zarobljenog i zbunjenog u relativnosti obaju pojmova.

"Henry's Dream" je album velikih pjesama i upečatljivih pripovijesti, a nakon opetovanih slušanja uopće ne čudi stav benda da je Briggsova produkcija bila promašena investicija. Baš te, nazovimo ih uvjetno, šupljine u zvuku, odnosno, naglašenija sirovost svirke, zaista oduzimaju mahom snažnim i "punim" pjesmama dubinu koje su zaslužile. U tom pogledu, jedino je "Christina the Astonishing" uistinu pun pogodak, ali samo zato što je njezina glazba minimalistična. Naravno, ova osnovna opaska teško da će ozbiljnije naškoditi užitku slušanja albuma koji je Cavea i društvo odvela u nešto umivenije vode kojima će umiti nekoliko sljedećih albuma. U međuvremenu, kako sam već natuknuo, Nick Cave će s istim društvom, slijedom vlastitih kritika, većini pjesama s albuma dati novu krvnu sliku na "Live Seeds", njegujući taj istančani očinski odnos spram svog djela.

 

Toni Matošin

Hits 1657
The Good Son « The Good Son Nick Cave & The Bad Seeds Albumi Kronologija Live Seeds » Live Seeds

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima