facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 1992
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / Modern Acoustic Blues
Dodano Utorak, 16 Rujan 2014
Žanr Rock
Broj diskova 3
Edition date Listopad 2013
Država US
Etiketa Reprise Records
Catalog Number R2 536565
Edition details Remastered & Expanded with 6 previously-unreleased audio tracks and unseen rehearsal footage of 14 songs including Circus and My Father's Eyes. DVD-16 Rehearsal footage:• Signe• Before You Accuse Me• Hey Hey• Tears in Heaven• Circus• Lonely Stranger• Nobo
Tags MTV Unplugged reprise

Review

Iz doba kada je bit MTV-a bila glazba, točnije rečeno iz 1992., dolazi nam zvučni zapis gostovanja Erica Claptona u uspješnoj i na trenutke odličnoj seriji akustičnih koncerata MTV Unplugged, tj. reizdanje istog iz 2013.

Put Erica Claptona do jednog od najboljih gitarista uopće u kratkim činjeničnim crtama glasi: rođen je 1945., gitaru je počeo svirati kao 14-godišnjak, s 18 počeo je svirati/pjevati u bendovima The Yardbirds, John Mayall & The Bluesbreakers, Cream, Blind Faith, Delaney & Bonnie and Friends, Derek and the Dominos. Između rada u zadnja dva benda, s 25 godina izdaje prvi album samostalne karijere koja mu 30 godina kasnije donosi rekordno treće uvrštavanje u R&R kuću slave (prvo sa Yardbirdsima, drugo sa Creamom). Nakon solo albuma, s grupom Derek and the Dominos snima odličan album "Layla and Other Assorted Love Songs" za svoju fatalnu ljubav Pattie Boyd. Nakon toga kreće dalje isključivo sa svojom solo karijerom koja, unatoč teškim ovisnostima o heroinu i alkoholu u sedamdesetima i osamdesetima, traje i danas te je zasad iznjedrila 22 studijska albuma.

Zajednički nazivnik svih bendova u kojima je djelovao, kao i cjelokupne njegove solo karijere jest, u većoj ili manjoj mjeri, blues i ljubav prema istom. To se vidi na gotovo svakom njegovom albumu kada obrađuje bar jednu pjesmu nekog od blues glazbenika, tako odajući počast žanru koji ga je izgradio kao glazbenika. Najbolje se to vidi u recentnoj karijeri kroz suradnju s B.B. Kingom, dugogodišnju suradnju s danas pokojnim J.J. Caleom, dva albuma iz 2004. s obradama pjesama Roberta Johnsona, legendarnog blues glazbenika s početka prošlog stoljeća, ali i kroz nastupe uživo, pa ni ovaj MTV Unplugged nije iznimka. Cijeli njegov nastup zamišljen je kao jedan veliki naklon bluesu, te kao svojevrsna terapija za Claptona, kojem je tek godinu dana ranije tragično preminuo sin. U Claptonovoj biografiji ne nedostaje teških trenutaka, gubitaka prijatelja i voljenih, a blues najbolje liječi rane, to svi znaju.

Repertoar koncerta sastavljen je redom od blues standarda, pokoje vlastite uspješnice, ali i nekoliko novih pjesama kojima je ovo bila premijera. Na aranžmanima pjesama, da bi se uklopile u akustično okruženje u većini slučajeva potrebno je dosta rada, no kako bluesu akustika gotovo prirodno odgovara, a i pošto je prateći bend, sastavljen redom od odličnih glazbenika bio već usviran iz prijašnjih turneja i nastupa, bili su potrebni tek minimalni zahvati. Sam Clapton kaže da nije bio siguran kako će odsvirati ovaj koncert, na solo gitari, dvije gitare ili možda klasično: na dvije gitare, basu i bubnjevima; no kada je došlo vrijeme za probe na licu mjesta, došao je s cijelim pratećim bendom i sve je od prve odlično funkcioniralo te nije bilo potrebe za izbacivanjem bilo kojeg instrumenta. Svaki od glazbenika pokazao je, kaže, veliku disciplinu i suzdržavanje od glasnog sviranja.

Uvodnim instrumentalom "Signe", kojeg je Clapton napisao na brodu istog imena nekoliko godina ranije, dobiva se dojam uštimavanja cijelog benda, a ponajviše služi kao provjera "veze" između Claptonove prve gitare i drugog gitarista Andya Fairweathera Lowa. Bo Diddleyeva "Before You Accuse Me", a i sljedeća "Hey Hey" Big Billa Broonzyja odabrane su za ovaj nastup jer predstavljaju svojevrstan povratak korijenima i Claptonovo prisjećanje na mladost i prve kontakte s bluesom.

"Tears in Heaven" prekrasna je laganica napisana za Claptonovog preminulog sina i samo njezino izvođenje u ovom ambijentu predstavlja poseban i emotivan trenutak u njegovoj karijeri. U autobiografiji je spomenuo kako ovu i par drugih pjesama napisanih za svog sina prvotno nije ni namjeravao javno izvoditi, no naposlijetku se na to ipak odlučio kako bi pjesme pomogle i drugima u teškim trenucima.

"Lonely Stranger" govori o otuđenju i Englishman in New York trenutku (zapravo je bio L.A.), za vrijeme pisanja glazbe za film Rush. "Nobody Knows You When You're Down and Out" Jimmyja Coxa je blues klasik laganog ritma kojeg je Clapton u mladosti često svirao i ovom izvedbom opet se prisjeća rane mladosti, ali i dana u grupi Derek and the Dominos s kojima je električnu, i aranžmanski posve drukčiju izvedbu ovog blues standarda ovjekovječio na odličnom albumu "Layla and Other Assorted Love Songs".

Slijedi ponovno prisjećanje na Derek and the Dominos dane, kada je napisao stvar "Layla" kao ljubavnu pjesmu za Pattie Boyd, tadašnju ženu Georgea Harrisona. U verziji pjesme na ovomUnpluggedalbumu, poznati početni rif je gotovo pa izbačen i ostala je samo harmonijska osnova i odličan bend. O genijalnosti ovog aranžmana koji je smišljen posebno za tu prigodu najbolje govori činjenica da je ova verzija Layle gotovo nadmašila popularnost Derek and the Dominos originala. Pjesmu "Running on Faith", Jerryja Lynna Williamsa, Clapton je snimio na albumu "Journeyman" tri godine ranije te je postala dio standardnog koncertnog repertoara, pa tako i ovog koncerta.

Sljedeće četiri pjesme, redom "Walkin' Blues" (Robert Johnson), "Alberta" (tradicionalna), "San Francisco Bay Blues" (Jesse Fuller) te "Malted Milk" (Robert Johnson) poznate su blues skladbe i za ovu priliku sasvim prikladne. Prva, "Walkin' Blues" zapravo je Muddy Watersova "I Feel Like Going Home" uz koju je Clapton bez pratnje benda pokazao svoje umijeće sviranja slide gitare, dok je tekst orginalan Johnsonov. Odabir "Alberte", pa i "San Francisco Bay Bluesa" ponovno pokazuje želju Claptona da se prisjeti svojih početaka. Obje su vesele i lako pamtljive te daju prigodu cijelom bendu da pokaže što zna bez prevelikog sputavanja. Za razliku od gotovo svih prethodnih pjesama, "Malted Milk" je ovom izvedbom doživjela svoju (akustičnu) premijeru u nastupima Erica Claptona. Radi se ponovno o prilično jednostavnom bluesu u izvedbi bez benda, a odabrao ju je kao svojevrsni izazov samom sebi kako bi odao počast svom idolu Robertu Johnsonu. "Old Love" napisana je u suradnji s Robertom Crayom za album Journeyman, a također je standardni dio tadašnjih nastupa uživo, a i Claptonova omiljena s tog albuma. Zadnja "Rollin' and Tumblin'" (Muddy Waters) prigoda je cijelom bendu, a i publici, da otpusti kočnice.

Reizdanje, uz orginalnih 14 pjesama sa par sitnih preinaka, na drugom CD-u donosi i 6 do sada neobjavljenih pjesama koje su bile izvedene u sklopu ovog nastupa, no iz ovog ili onog razloga nisu dospjele na orginalno izdanje. Prvu od njih, "Circus", kasnije objavljenu 1998. na albumu Pilgrim, napisao je kao uspomenu na posljednji dan proveden sa svojim sinom. Pjesma "My Father's Eyes", ovdje u dvije verzije, kasnije je također objavljena na albumuPilgrim, govori o težnji da upozna svog oca gledajući u oči svog sina. Na drugom CD-u našla se još jedna izvedba pjesme "Running on Faith", koja se u par sitnih detalja razlikuje od one na prvom CD-u. Nakon toga slijedi druga izvedba "Walkin' Blues"-a, s ponešto izmijenjenim tekstom. Zadnja, "Worried Life Blues" napisao je "Big Maceo" Merriweather, Čikaški blues pijanist. Ovu je pjesmu do danas obradilo mnoštvo glazbenika, a Clapton ju je snimio 2000. na albumu sa B.B. Kingom "Riding with the King".

Ovaj zvučni zapis s razlogom se smatra jednim od najboljih nastupa uživo uopće, bez obzira na glazbeni žanr. MTV Unplugged je (kažu da je još aktualan) zamišljen kao mjesto gdje glazbenici mogu svoj talent predstaviti publici u ogoljenom, akustičnom okruženju bez pomoći velikih razglasa i raznih efekata. UUnplugged su tijekom godina pozivani i nastupali mnogobrojni popularni izvođači i potvrdili (ili opovrgnuli) svoj status. Ovaj nastup pokazao je neupitnu kvalitetu Erica Claptona i pratećeg benda u sastavu: Andy Fairweather Low - gitara i usna harmonika, Nathan East - bas i prateći vokal, Steve Ferrone - bubnjevi, Ray Cooper - perkusije, Chuck Leavell - klavijature te Katie Kissoon i Tessa Niles - prateći vokali. Nekoliko nesavršenosti u izvedbi, kao i neki mali detalji, poput onog "hang on, hang on" prije "Alberte", jer je Clapton zaboravio skinuti bottleneck s malog prsta (ovo je izbačeno u reizdanju, no ostat će mi urezano u pamćenju), ili par nekontroliranih uzvika iz publike tijekom cijelog nastupa, pogotovo onaj prije refrena "Layle" koji će zauvijek ostati ovjekovječeni u glazbenoj povijesti, daju dodatni čar ovom koncertu u donekle sterilnom, ali za ovakvu glazbu posve prirodnom okruženju, a ujedno su i dokaz da ovo nije studijska snimka, makar na trenutke toliko savršeno zvuči.

Vilim Ivančan

Hits 812
Eric Clapton Albumi Kronologija Back Home » Back Home

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42