facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Déjà Vu


Bookmark

Data

Released Ožujak 1970
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / Hard rock / Folk-rock / Country-Rock
Dodano Četvrtak, 20 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 36:24
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 1970
Država Europe
Etiketa Atlantic
Catalog Number 7567-82649-2
Edition details Produkcija: Crosby, Stills, Nash & Young
Tags Atlantic Crosby Stills Nash & Young

Review

Davno, davno nekad, na jednoj zelenoj planeti, na dva različita kraja svijeta živjeli su i stvarali za sebe i za druge priznati umjetnici okupljeni u sastavima zvanim Ptice i Sveci. Kombinirajući uvijek sedam različitih nota, ali u bezbroj kombinacija, stvarali su od pamtivijeka prisutnu životnu pratilju poznatu kao glazba. 

U određenom trenutku uvijek zavidno zlo, koje zna poprimiti razne oblike, umiješalo je svoje prste i prodrlo u krhke ljudske ljušture, prekidajući njihovu kreativnost i umjetnički zanos. 

Odlučivši se oduprijeti zlu, naši su junaci krenuli u jedinstvenu pustolovinu u potrazi za svjetlom koje će nama, običnim smrtnicima, donijeti novu radost u živote i staviti nam smiješak na lica.

Da bi savladali tako težak put, znali su da će im svaka pomoć biti dobrodošla, pa su je tako zatražili od prijatelja sličnih svjetonazora koji je sa svojom grupom Ludi konj prošao sličnu situaciju.

Pomoć  im je ponudio i član grupe Bizoni – te je na taj način nastala glazbena družina poznata pod nazivom Crosby, Stills, Nash i Young. 

Paralela s Prstenovom družinom ipak je samo inspiracija za početak priče o jednoj od poznatijih i priznatijih super grupa. 

U spomenutom sazivu legendarne Ptice zastupao je Mr. Tambourine Man, David Crosby; boje Svetaca branio je Graham Nash (jedini Englez među njima); iz Ludih konja nam stiže, a tko drugi nego Neil Young; dok je iz isto tako poznatih Bizona došao Steve Stills.  

Kako se to zna zgodno dogoditi, grupa je nastala gotovo slučajno: Nash je prilikom posjeta Kaliforniji u kući Johna Sebastiana zapjevao zajedno sa Crosbyjem, te ih je obojicu oduševila suglasnost u vokalnim harmonijama – a ostatak priče je povijest. 

Prvi album pod nazivom Crosby, Stills and Nash (vidljivo je iz aviona da im se tada još nije priključio Young) postigao je trenutni uspjeh, a Stillsova sedmominutna skladba Suite: Judy Blue Eyes (navodno posvećena bivšoj ljubavnici Judy Collins) i Nashova Marakesh Express bile su dostojni primjerci tadašnje aktualne akustičarske glazbe protkane usklađenim harmonijskim pjevanjem i snažnim melodijama. 

Neil Young im se priključio na prijedlog vlasnika izdavačke kuće Atlantic, i to nakon objave svog remek djela After The Gold Rush. Grupi je trebao klavijaturist, no na nagovor izdavača Young je promaknut u gitarista, te je na taj način omogućio Stillsu da više vremena provodi za klavijaturama.

To je u svakom slušaju bio pogodak u sridu, jer je neupitno jakim autorskim ličnostima priključen autor koji će, kasnije se pokazalo, postati jedan od glazbenih vertikala američke, pa onda i svjetske glazbene scene. 

I tako je nastao njihov prvi album u četveročlanoj formaciji pod nazivom Deja Vu iz 1970. godine. 

Crosbyjevom folk opredjeljenju i Stillsovoj sklonosti prema bluesu i R&B-u, Young je sasvim pametno i očekivano donio potrebnu, poželjnu specifičnu rock paletu boja i oblika (koja ga je sasvim uspješno lansirala u svjetsku rock orbitu), a svojim je pomalo unjkavim vokalom nadasve zavladao cijelim projektom u svojim skladbama Helpless i County Girl, i na taj način pokazao tko je The Lord Of The Group.  

Mali doprinos ovom „Babilonu“ glazbenih opredjeljenja i ukusa dodala je i poznata Joni Mitchell sa svojom glazbenom numerom pod nazivom Woodstock, pravom himnom nezaboravnom i jedinstvenom glazbenom open air festivalu.
 

Za snimanje ovog albuma utrošeno je nevjerojatnih 800 sati u studiju, no za to postoje opravdani razlozi. Jedan od njih je automobilska nesreća u kojoj je život izgubila djevojka Davida Crosbyja, a zbog koje je David zapao u narkomansku i alkoholičarsku krizu.

Druga negativna činjenica očitovala se kroz česte izostanke Neila Younga sa snimanja.

Unatoč  tome album je nakon finalizacije postigao status jednog od najreprezentativnijih uzoraka kulture američke Zapadne obale u sedamdesetim godinama.    

Album je ponešto električniji u odnosu na prvi uradak u tročlanoj formaciji, no teško se ne odati dojmu kako je to u biti mješavina četvoro ipak različitih autora, pa tako imamo glazbeno i tekstualno sasvim banalne Nashove Teach Your Children i Our House pjesmuljke, te Crosbyjevu glazbeno jaku (sa dvije gitare i pravim west coast suspensom), ali tekstualno prilično plitku političko-hipijevsku Almost Cut My Hair.

Svoj doprinos ovoj ligi gentlemana dao je i Stills u svojoj Carry On, uvodnoj kompoziciji koja nedvojbeno pobuđuje snažnu znatiželju za slušanje nastavka materijala i koja predstavlja jedan od najboljih trenutaka na albumu – prava pozadina za guštanje uz jutarnju nedjeljnu kavu i dokolicu. 

Ovaj album je možda idealan za testiranje tzv. sandwich pokusa. A to je poznata shema da na jednu odličnu ili vrlo dobru kompoziciju (koja ima status, recimo, pršuta) dolaze dvije prosječne ili u nekim slučajevima i skroz loše kompozicije, koje očito imaju status kruha.  

Za prvu stranu ovog albuma slobodno mogu kazati da nalazimo najkvalitetniji drniški pršut, s malom dozom kruha koji cjelokupnom ukusu dodaje najpoželjniju aromu. 

Ali je zato, nažalost, druga strana u odnosu na prvu prava dijametralna suprotnost, sa časnim izuzetkom Youngove Country Girl.

Čini mi se da tu ima čak i previše kruha, i to ne onog  svježeg. 

Dakle, naziv albuma je nakon ovog seciranja sasvim intrigantan. 

Je li ovo što su nam C, S, N & Y prezentirali ipak već viđeno? 

Što se prve strane albuma tiče, ova tvrdnja nikako ne drži vodu. Na njoj nalazimo briljantne vokalne harmonije, kompetentnu svirku (čak su i poznati Jerry Garcia svojim doprinosom na steel guitar i John Sebastian pomogli u kreiranju cjelokupne glazbene atmosfere); uratke koje možemo svrstati u sam vrh country rocka i najavu onoga što će nam Neil Young ostaviti u svojoj kasnijoj karijeri. Dakle, svojevrsni creme de la creme djelomično ostvaren zaslugama dinamičnih i provjerenih glazbenika.

Da je kojim slučajem i druga strana imala bar 50 % vrijednosti prve, ovaj bi album sasvim zasluženo našao svoje mjesto u 10 najboljih svih vremena. Ovako je unatoč dobroj prodaji i tadašnjom imageu grupe ipak, nažalost, ostao dužan glazbenom svijetu. Ne mogu se nikako oteti dojmu da ova poznata autorska imena nisu mogla i bolje unatoč opet provjerenim i jedinstvenim slaganjem vokala i reprezentativnoj svirci. Unatoč tome, album je zasluženo svrstan u 500 must have albuma svih vremena. 

Za status ovog uratka vrijedi istaknuti i dvojicu pridruženih članova čija su imena istaknuta na albumu, a to su Greg Reeves na basu i Dallas Taylor na udaraljkama, a koji se ravnopravno s ostalima nalaze na naslovnici – inače odličnim rješenjem za predočavanje njihovog pravog outlaw imagea protkanog adekvatnom glazbom.   

Također vrijedi istaknuti činjenicu da je ovaj zlatni uradak još bio visoko pozicioniran na top ljestvicama u trenutku izlaska njihovog sljedećeg albuma 1971. godine pod nazivom Four Way Street, koji je na jednoznačan način predvidio skori raspad ove formacije, po meni naznačen na ovom uratku. 

Na kraju bi se za ovaj album moglo konstatirati slijedeće: Napisati ono što je već napisano, te pritom svakoga uvjeriti da to prvi put slušaju – to predstavlja  pravu vještinu skladanja.

 

Đorđe Škarica

Hits 996
Crosby, Stills, Nash & Young Albumi Kronologija CSNY 1974 » CSNY 1974

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42