A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Introduction | 6:35 | ||||
2 | Does Anybody Really Know What Time It Is? | 4:33 | ||||
3 | Beginnings | 7:58 | ||||
4 | Questions 67 And 68 | 5:04 | ||||
5 | Listen | 3:22 | ||||
6 | Poem | 8:37 | ||||
7 | Free Form Guitar | 6:53 | ||||
8 | Sout California Purples | 6:10 | ||||
9 | I'm A Man | 7:40 | ||||
10 | Prologue, August 29, 1968 | 0:57 | ||||
11 | Someday, August 29, 1968 | 4:13 | ||||
12 | Liberation | 15:41 |
Prije pravnog pritiska od strane gradske prijevozne tvrtke, Chicago Transit Authority svirali su pod tim imenom diljem SAD, prije promjene imena u Chicago. Izvorna sedmeročlana grupa odlikovala se izvrsnim glazbenim umijećem svakog člana, u što se možete lako uvjeriti slušajući njihov prvijenac izdan na dva vinila (tada popularni dvostruki albumi) na etiketi CBS 1969. godine.
Njihova specijalnost bila je u fuziji bluesa, jazza i tada žestokog rocka u finalni visokooktanski uradak. Toliko kvalitetnog materijala moglo je stati samo na dva vinila, a za što prisniju vezu sa svojom publikom uključena je i svirka uživo u trajanju od 15:41 u kompoziciji Liberation. Sav raskošni glazbeni potencijal upravo je došao do izražaja u toj kompoziciji, u kojoj su osim za publiku svirali i za svoju dušu kroz virtuozne gitarske i brass improvizacije i čvrstu ritam podlogu.
Chicago su uz Beach Boyse zasigurno najkomercijalnija američka grupa u povijesti popularne glazbe. Izdali su (bez kompilacija) dvanaest albuma od kojih prva dva imaju istaknuto i nezaobilazno mjesto u američkom glazbenom Parthenonu.
U svom debiju nisu prezali ni od eksperimentalnih izraza, uobličenim u skladbi Free form guitar. Skladba je odsvirana na Fender Stratocaster gitari na Showman pojačaju i Bogan pretpojačalu bez ikakvih aditiva u vidu elektronskih gadgeta ili studijskih efekata.
Skladbe Does anybody really know what time it is i Questions 67 and 68 imale su ulogu singlova za komercijalno probijanje na top ljestvicama. Uobičajena američka melodioznost, sa perfektnom brass linijom na tragu Blood, Sweat & Tears, sasvim "muški" vokal - bili su uspješna formula.
Jedna od najboljih ikad cover verzija je svakako I'm a man (u originalu The Spencer Davis Group i njihovog klavijaturiste i pjevača Steve Winwooda). Uništavajući bas, fina orguljaška podloga za gitarske rifove i imrovizacije uz dodatak Wah-Wah efekata te nezaobilazni bubnjarski solo, čine ovu izvedbu vječno mladom i uvijek interesantnom za slušanje. Upravo je ova bubnjarska dionica nadahnula DJ Francisa Grassa da u fuziji sa Whole Lotta Love bude zapamćen kao rodonačelnik tzv. Beat mixinga.
Grupu su sačinavali:
Daniel Seraphine: bubnjevi
Peter Cetera: Bas gitara,vokal
Terry Kath: gitara, vokal
Robert lamm: klavijature, vokal – inače autor većine skladbi
James Pankow: Trombon
Walter Parazaider: Flauta
Lee Loughnane: Truba, vokal
Skladbe:
Strana A
1. Intruduction - prepuna jazz elemenata, promjenama ritma i blistave brass linije - klavirski dio uveliko podsjeća na Gershwina
2. Does anybody really know what time it is - sasvim uspješni singl za komercijanije proboje, višeglasno pjevanje
3. Beginnings - fluidna melodija, ugodni gitarski i brass pasaži, zahtjevnija bubnjarska podloga
Strana B
1. Quastios 67 and 68 - uspješan singl, melodiozna glavna nit, dobre solo dionice brass linije - podsjeća na uratke BOSTON, STYXS, CARS
2. Listen
3. Poem 58 - Bas kao nositelj ugođaja, solo dionice na tragu Cream i Hendrixa, veliki jazz utjecaj i moćna ritam sekcija
Strana C
1. Free Form guitar - Eksperimentalna glazba
2. South California Purples - blues ugođaj, očaravajući zvuk Hamonnda i dominirajući bas
3. I'm A Man - a što reći osim slušati i slušati
Strana D
1.Prologue
2.Someday
3.Liberation - tipična beskonačna svirka uživo sa svim potrebnim "atributima“ tog vremena
Đorđe Škarica