A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Crawling Kingsnake | 6:08 | ||||
2 | Louise | 4:23 | ||||
3 | Poor Boy a Long Way from Home | 4:08 | ||||
4 | Stay All Night | 5:44 | ||||
5 | Going Down South | 3:48 | ||||
6 | Coal Black Mattie | 3:48 | ||||
7 | Do the Romp | 5:01 | ||||
8 | Sad Days, Lonely Nights | 5:57 | ||||
9 | Walk with Me | 5:36 | ||||
10 | Mellow Peaches | 3:46 | ||||
11 | Come On and Go with Me | 5:55 |
Pred nama je deseti studijski album The Black Keys, "Delta Kream", kojeg je 14. svibnja objavila izdavačka kuća Nonesuch Records.
Dan Auerbach i Patrick Carney snimili album kojim pokušavaju na sebi svojstven način dati svoju glazbenu posvetu legendarnim blues glazbenicima i skladbama koje su na neki način udarile pečat tom i takvom bluesu.
U studiju ovaj dvojac djeluje itekako usredotočeno, nevjerojatno su predani onome što rade i stvaraju i da, nema nikakve sumnje, The Black Keys veliki su radnici, oni jednostavno ne štede ni sebe niti druge. Čini mi se da tako jednostavno mora biti, pa je i album "Delta Kream" u svakom pogledu korak naprijed i pomak dalje sa sjajnim konotacijama i refleksijama okrenutim u budućnost. Doista se lijepo osjećam slušajući ovih 11 pjesama posloženih u gotovo 55 minuta. I ako je netko mislio da su dečki malo zastranili, da su se opustili ili bilo što u tom smjeru, ne, to jednostavno ne stoji. Da, The Black Keys zvuče kao u svojim najboljim danima! E sad, pitanje je koji su to dani i za koga. Budući da se jako dobro zna u koju "tikvu ja pušem", ovo je po mom skromnom mišljenju i doživljaju bolja "furka" od njihovog prošlog albuma.
Naravno, cijela priča ide od famoznih White Stripes, koji su potencirali lo-fi minimalizam usred pomalo uspavanog srednjostrujaškog rocka i tako su širom otvorili vrata brojnim glazbenicima, koji nisu imali love za više ili nisu imali ideja kako bi realizirali toliko bitnu nadgradnju pjesama koje su skladali. The Black Keys se time jednostavno nisu opterećivali već su svojim bazičnim blues-rockom, koji je primarno prljav, tvrd i sirov i za koji znamo da nastaje po malim garažama i podrumima, osvojili simpatije publike ali i "teške" službene kritike. Tajna formula uspjeha The Black Keys očituje se u njihovoj implementaciji elemenata Hendrixove psihodelije, ali bez ikakvih studijskih intervencija i ostalih znanih i neznanih studijskih trikova.
Naime, ovaj album snimljen je u nekih deset sati u dva popodneva i jasno je da dečki jako dobro znaju i dobro kuže tu cijelu spiku koja je bazirana na bluesu. Pjevač i gitarist Dan Auerbacha i bubnjar Patrick Carney isporučuju nam album inspiriran pjesmama umjetnika sa sjevera Mississippija a koji ih i dalje nadahnjuju, poput pokojnih RL Burnsidea iz okruga Lafayette i Juniora Kimbrougha iz Hudsonvillea. Cijela ova priča datira iz vremena kada su rani Black Keys snimali za Fat Possum. Uz njih dvojicu tu su i Kenny Brown, gitarist R. L. Burnsidea, i basist Junior Kimbrougha, Eric Deaton. A o svemu tome sam Auerbach priča: "We made this record to honor the Mississippi hill country blues tradition that influenced us starting out. These songs are still as important to us today as they were the first day Pat and I started playing together and picked up our instruments."
Ono što su The Black Keys prošli i profurali kroz svoju dvadesetogodišnju karijeru od početnih sviranja u barovima bez publike, pa do punih arena, jasno određuje i činjenica da nikada nisu izgubili blues. A to je upravo sreća svih nas koji volimo ovaj glazbeni stil.
"Delta Kream" The Black Keys kao da vraća ovaj dvojac u samo žarište, mada oni to zapravo ne žele, ali stvari idu baš u tom smjeru. Koliko god se oni povlačili, uzmicali, toliko ih ta njihova glazba vraća i šalje u glazbenu žižu i ne da im da budu po strani. "Delta Kream" ovo proteklo vrijeme žari i pali raznim top ljestvicama i iz pjesme u pjesmu dokazuje da je pred vama "real deal".
Mladen Loncar - Mike
« Let's Rock | The Black Keys Albumi Kronologija |