Review
Kada je ova ekipa najavila potpunu stanku kako bi se posvetila radu na novom albumu, period od godinu-dvije činio se prilično dug jer nakon odličnog „At The Edge Of Time“ iz 2010. godine čovjek jednostavno želi još spektakularnih remek-djela koje Blind Guardian u svom opusu nudi. Čekanju je došao kraj jer sada je tu apsolutno spektakularni „Beyond The Red Mirror“, iznimno kompleksan album, velike umjetničke vrijednosti. Radili su ga četiri i pol godine i napravili nešto uistinu vrijedno tolikog čekanja i truda. U današnje vrijeme najbolje prolazi jednostavnost i brzina, glazba polako gubi umjetničku vrijednost. Ovi dečki tome opasno prkose i rade album vrijedan velikog poštovanja. Osim bogatih orkestracija, nepredvidljivih aranžmana i karakterističnih melodija tu je i kompleksna tematika njihovih stihova. Ovo nikako nisu sadržajem jednostavne stvari, pregršt sadržaja naprosto zahtjeva određeni trud slušatelja da se upusti u ovaj, mogao bi se nazvati, ep i prihvati sve ljepote njegove šarolikosti. Svakako je važno napomenuti da su na albumu sudjelovala čak tri zbora – iz Budimpešte, Praga i Bostona te dva orkestra - budimpeštanski i praški simfonijski orkestar. Ukomponirati sve to u jedan album nije bio nimalo lak zadatak, ali se sav trud i inzistiranje na detaljima itekako isplatio. Ovdje nema niti traga kompromisu, glazba je napravljena isključivo u duhu Blind Guardiana dodatno unaprijeđenog i poboljšanog. Godine iskustva su iza njih, a ovaj je album svojevrsno ogledalo svih njihovih uspješnica i dokaz zašto su jedan od najkvalitetnijih metal bendova na sceni.
Očekivanja od ovog albuma nisu bila pretjerano velika, nije se radila prevelika fama oko cijele stvari, nekako se sve držalo u tajnosti do zadnjih trenutaka. Stoga se predviđao neki logičan slijed glazbenog razvitka, no prvih taktovima uvodne pjesme „The Ninth Wave“ osjeti se neka drugačija vibra, val novih melodija i karaktera pjesama. U globalu album možda ne sadrži neke pjesme koje bi odmah ušle u uho kao što je bio slučaj na prethodniku, ali od pjesma kao „At The Edge Of Time“ zastaje dah. Isprva lagana i melodična, ova stvar evoluira u simfonijski spektakl, teatralnu radnju isprepletenu standardnim power metal gitarskim riffovima koje se na trenutke pojavljuju i nekako vraćaju u realnost jer zbog tolikog utjecaja orkestra slušatelj naprosto zaboravi da se ovdje radi o Blind Guardianu. Prvi singl „The Twilight Of The Gods“ dobar je odabir singla, no nikako ne može u potpunosti predstaviti duh ostatka albuma. To je njihova standardna pjesma koja ima određeni zaplet i vrhunac no ne intenzivan kao u finalnoj „Grand Parade“. „Scared Mind“ pomalo je drugačija od ostatka albuma, naziru se i eksperimenti s elektronikom. Mračna i mistična, uz povremene agresivne trenutke. Najnježnija na albumu definitivno je „Miracle Machine“ u kojoj se Hansijev(i) vokal(i) i prekrasna melodija klavira izvrsno poklapaju.
Ovo je istinsko remek-djelo, glazba koja zaslužuje samo pohvale i duboko poštovanje. Blind Guardian je opravdao svoj status i napravio nešto pomalo neočekivano te time nadmašio same sebe. Album nije lak za slušanje i zato ga se nikako ne smije odmah na početku odbaciti već ovakvo što zaslužuje pažnju svakog ljubitelja glazbe. Dopustite da vas prekrasni zvuci Blind Guardiana odvedu u njihov poseban svijet imaginacije.
Maja Trstenjak
