facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2008
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Punk rock
Dodano Nedjelja, 06 Studeni 2011
Žanr Alternativ Rock
Length 41:38
Broj diskova 1
Edition date 2008
Država Velika Britanija
Etiketa Universal / Aquarius Records
Tags

Review

 

Ne vole kritičare koji ih zovu indie bendom, već se smatraju nekom vrstom punkera. Onih koji ne uvaljuju glazbenoj industriji za bogat ugovor nego rade ono što vole i to iz duše. Nešto poput posljednjih muzičkih romantika u beskrupuloznom svijetu menadžera, producenata i hrpetine ljudi koja stoji iz umjetnih «Britney» tvorevina. Ne vole se praviti važni na svojim koncertima pa se rado slikaju, razgovaraju i druže sa svojim fanovima. Kao uzore ističu Nirvanu, Fugazi i PJ Harvey i apsolutno su mi otkriće, zahvaljujući blagodatima Interneta. Oni su Blood Red Shoes, grunge/punk duo iz Brightona i vani su sa albumom Box Of Secrets.
Prva asocijacija na White Stripese, ili nešto bliže, domaći Gatuzo? Samo po broju članova i eventualno kao kod Stripesa, podjela na spolove. Po bubnjevima lupa Steven Ansell dok gitaru preispituje Laura-Mary Carter. Niti su brat i sestra, a niti ljubavnici, već dobri prijatelji sa sličnim i zajedničkim interesima i stavovima koji rade uistinu odličnu pop rock glazbu.
 
Iako su zasada još uvijek nepoznati u širim krugovima glazbene industrije, Blood Red Shoes izdali su odličan debi album i samo je pitanje vremena kada će se o njima raspisati cijela svita britanskih papparaza u potrazi za kućnim pornićem Stevena i Laure-Mary. Nadajmo se kako će u prvi plan ipak uskočiti njihov album.
 
Već uvodna pjesma albuma Doesn"t Matter Much iznosi sve vrline ovog benda. Čvrst udarac bubnja, sirova gitara koja leluja po pamtljivim melodijama i odlično vokalno nadopunjavanje dvojca iz benda, uz iznimno jednostavan ponavljajući refren na tragu Yeah Yeah Yeahs i sličnih bendova novije generacije.
 
Aktualni singl sa album jest pjesma Say Someting, Say Anything. Većinu teksta je na svoja leđa natovario Steven (što je slučaj i kod cijelog albuma) i naprosto je fascinantno kako se to nimalo ne osjeti u njegovom preciznom bubnjanju. Čak štoviše, slušajući pjesmu imate osjećaj kao da se mikrofona uhvatio neki iskulirani pjevač koji se obavija oko kablova i skače po pozornici i radi sve one kul face i geste dok publika vrišti. No to je ipak samo studijska verzija, ali i svemogući Youtube dokazuje njegovu sposobnost da otpjeva i lupa ritam, a da jedno nije nauštrb drugog već se sjajno nadopujunje. Pjevači koje misle da su kul neka se sakriju u mišju rupu osim ako nisu Julian Casablancas.
 
Jedna od pjesama koja se vrtila češće nego ostale jest I Wish I Was Someone Better čiji su me prijelazi oduševili svojom jednostavnošću i igranjem sa ritmom bubnja i gitare, jedina dva instrumenta ovog benda. To je zapravo i priča cijelog albuma, uistinu odlično vokalno-instrumentalno nadopunjavanje koje zvuči kao da slušate barem duplo više ljudi nego što ih se nalazi u «crvenim cipelicama».
 
Teško je reći koje bi bile loše strane ovog benda ili njihovog albuma, još uvijek sam pod dojmom neprestanog slušanja stoga je i moja opčinjenost ovako mladim i kvalitetnim bendom uistinu velika. Blood Red Shoes definitivno zaslužuju medijsku eksponiranost i trenutno je pitanje vremena kad će je dobiti. Obišavši sve internetske lokacije u potrazi za više informacija o bendu, pokupio sam mnoštvo utisaka i skoro sve bile su pozitivne. 
Možda najveći prostor za napredak postoji u sporijim baladnim stvarima jer na Box Of Secrets nemamo priliku čuti i tu stranu bendu. Njihov pop rock (koji oni vole zvati grunge/punk) zvuk para uši i tjera na ples i to radi iz pjesme u pjesmu. Mladi, zgodni i melodični, a zvuče tako čvrsto i precizno, na trenutke jako glasno i žestoko, kao da sviraju godinama. Samo je pitanje vremena da ih Britanci predstave za nove Mesije…
 
Hits 627

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42