facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2018
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Ponedjeljak, 02 Rujan 2019
Žanr Pop-Rock
Length 40:52
Broj diskova 1
Edition date Svi 2018
Država Europa
Etiketa Domino
Catalog Number WIGCD339
Edition details objavljeno: 11. 5. 2018.; producenti: James Ford i Alex Turner; snimano: La Frette, Paris; Vox, Los Angeles; Lunar Surface, Los Angeles
Tags James Ford Domino Arctic Monkeys Alex Turner

Review

Arctic Monkeys su bend koji nije potrebno posebno predstavljati. Dečki su još 2006. pokorili Ujedinjeno Kraljevstvo najprodavanijim albumom prvijencem „Whatever People Say I Am, That's What I'm Not“ kojega su, u početku, promovirali samostalno putem MySpace stranice. Nakon toga su izdali još pet studijskih albuma od kojih se svaki u nekom trenutku našao među najboljih 15 na Billboard 200 ljestvici. Stoga, bez pretjerivanja možemo reći da su radom uklesali svoje ime duboko u zidine glazbene industrije. Poslije komercijalno izuzetno uspješnog „AM“-a iz 2013. godine i trogodišnje kreativne stanke, momci su se 2016. vratili u studio s jednom potpuno novom idejom. I tako su započeli raditi na šestom albumu pod nazivom „Tranquility Base Hotel & Casino“. Tematika ovog konceptualnog albuma može se naslutiti iz samog imena. Naime, Tranquility Base ime je mjesta na području Mora Tišine gdje je sletio lunarni modul slavne svemirske misije Apollo 11.

„I just wanted to be one of The Strokes...“ reče Alex Turner i započinje putovanje. Sam instrumental pjesme „Star Treatment“ (bass linije, bubanj, klavijature i visoke dionice pratećih vokala) koji podsjeća na Bowiejev „Seven Years In Tibet“ ali s prizvucima Musea, smješta nas na mjesto radnje negdje daleko, izvan ovog planeta, a tekst otvoren gore navedenim stihom uvodi nas u priču i stanje uma protagonista. Riječi prve pjesme potiču nas na zamišljanje propalog ili neuspjelog glazbenika (u stilu Bowiejevog Ziggyja Stardusta u pjesmi „Rock & Roll Suicide“) koji distanciran od glamura ili uobičajenog ritma svoje svakodnevnice u komfornoj zoni razmišlja o svijetu u kojemu živimo. Slične je tematike kompletna prva polovica ovog djela s refleksivnim stihovima i atmosferičnim instrumentalom baziranim na klavijaturima i ritam sekciji uz poneki riff na gitari podebljan gomilom efekata (na primjer na petoj po redu pjesmi „Golden Trunks“) ili pokojom solažom („One Point Perspective“).

Drugi dio radnje po mom mišljenju započinje šestom pjesmom „Four Out Of Five“ koja instrumentalno, za razliku od ostatka albuma, pomalo podsjeća na prethodni „AM“, a stihovima narator kao da poziva masu na zajedništvo sa stavovima koje u nadolazećim pjesmama iskazuje. Tamnim instrumentalima i riječima koje opisuju prednosti i nedostatke korištenja tehnologije te kritiziraju idolopoklonstvo i globalizaciju („Science Fiction“, „She Looks Like Fun“ i „Batphone“), slušatelju koji pomno prati razvoj albuma dočarat će scene nalik onima iz romana Georgea Orwella „1984.“ (čiji su se motivi, vjerujem ne slučajno, u barem dva navrata potkrali u pjevnim dionicama albuma). Priču zaključuje stvar „The Ultracheese“ - kompozicija nostalgičnog tona čije riječi preispituju pojam prijateljstva te navode čežnju za druženjima po lokalima i ležernim razgovorima o aktualnim događanjima u svijetu.

Sve u svemu, Arctic Monkeys su nam definitivno ponudili nešto potpuno drugačije od svega na što su nas navikli ranije, što je i razumljivo, jer je Turner jednom prilikom izjavio kako je gotovo sve stvari s ovog albuma komponirao na klaviru. Važnost kronologije pjesama i preferencija cjeline u odnosu na pojedinačne pjesme također opravdava činjenicu da je „Tranquility Base Hotel & Casino“ izašao bez izdanog najavnog singla. Alex Turner se pokazao kao izvrstan pjesnik spajanjem poezije i beletristike, a ostatak benda uz mnoštvo ostalih suradnika na raznim instrumentima kao vrsni glazbenici. Ono što cijeloj priči nedostaje jest dinamika, pa će se vjerojatno na, za bolje razumijevanje prijeko potrebno, višestruko preslušavanje ovoga albuma odlučiti samo najuporniji slušatelji. Ostalima bi ovo u potpunosti odgovaralo kao pozadinski ambijentalan zvuk u nekom lounge baru. Ljubitelji indie pop glazbe sigurno će uživati u ovoj gotovo autentičnoj glazbenoj poslastici, no poklonicima rada Arctic Monkeysa ovaj materijal neće lako sjesti.

Juraj Dukić Hrvoić

Hits 311
AM « AM Arctic Monkeys Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42