Humbug

Munjevita brzina kojom su osvojili internet i top liste u kombinaciji s medijskom omiljenošću i titulom novog Oasisa dok stari spava na lovorikama su Arctic Monkeys učinili glazbenim fenomenom desetljeća. Dva ne pretjerano različita albuma su napisala nove stranice britanske glazbene povijesti no tu se bend kalibra kakvi su Monkeyse (oba albuma su i više nego odlična) ne smije zaustaviti. Treći album, zbog dokazivanja samih sebe je morao biti različit, a ne bi bilo prvi put vidjeti da je neki bend u nove vode ušao neiskusan i nepripremlje te doživio propast. Srećom, ovdje se radi o Arctic Monkeysima koji medijsku pozornost na sebe nisu svrgnuli prisustvom u tabloidima nego samo i isključivo samo kvalitetom. Kobni treći album su odradili u znaku velikih promjena i opet su snašli i više nego dobro.

 

Promjene nisu bile neočekivane. Čim se u medijima pojavila novost da će producent bio Josh Homme iz Queens of the Stone Agea bilo je jasno da sheffieldski energični punk ovdje neće dobiti svoj nastavak. Osim tog, Turner se tamnijim zvukovima bavio i u zasebnom projektu The Last Shadow Puppets.

 

Humbug se lako može nazvati najcjelovitijim djelom Monkeysa. Preslušavajući album jasno je da ne postoje pjesme na kojima se posebno radilo kako bi nekad bile singlovi, nego se kontinuitet psihodelije jednostavno prelijeva iz jedne u drugu. Energičnost prva dva albuma je sada zamijenila atmosferičnost, no to ne znači da Arctic Monkeys nemaju energije koja nosi album. To samo znači da je ona ovaj put puno suptilnije i finije pakirana.

 

Snimanje po kalifornijskim pustinjama uz vatreno krštenje Josha Hommea kao producenta je britanske momke zvukom preselilo u Kaliforniju te jedino prepoznatljivo britansko u njima je naglasak. Zvuk je znatno prljaviji (have a spin of my propeller u pjesmi My Propeller), mističniji, čudniji i ponekad jako uznemirujuć. Kao da je Turner oformio svoj bizarni cirkus (što se ponekim linijama teksta i potvrđuje), a ovo je soundtrack koji prati cijeli program.

 

Dječački inatljiv glas Alexa Turnera je također doživio preokret. Dublje tonove izvodi kao da prva dva albuma nisu postojala i mračnom albumu dodaje nove dimenzije grubljim dionicama i šaptanjem.

 

Monkeysi su mladi pa se možda ne čini tako, no pred nama je jedan od najvećih i najbitnijih bendova modernog vremena. I dok se na prva dva albuma ta pretpostavka morala uzimati sa zadrškom jer nismo znali što sve još mogu, sada su neke stvari puno jasnije. Iako odličan, punk prva dva albuma vam i neće toliko nedostajati kad otvorite vrata psihodeličnog cirkusa Alexa Turnera.

 

Ivan Glazer