Samba Jazz Alley

Review

Brazilski pijanist Antonio Adolfo jedan je od najvećih popularizatora stila koji donosi spoj jazza i brazilske glazbe, kao izvođač, ali i kao glazbeni pedagog. I na svojem novom albumu ostao je dosljedan svojim načelima. Ujedno prisjetio se svojih početaka, a oni su vezani uz događanja 1960-ih u jednoj ulici u Copacabani u Rio De Janeiru. Prozvana je “ulicom boca” jer su neki susjedi bacali boce kroz prozor kako bi se bunili od preglasne glazbe koja je prštala iz raznih klubova, ali i s otvrenih prostora. Za Adolfa, pak, bila je to glazbena škola. Iako isprva, zbog dobnog ograničenja, nije smio ulaziti u klubove, bio je uporan i uspio se izboriti za svoj prostor, isprva za slušanje iskusnijih glazbenika, nerijetko u suradnji sa sjevernoameričkim jazzistima koji su gostovali u tim klubovima, a poslije i za vlastite svirke. Ovaj album posvetio je tom razdoblju i toj ulici koja je usmjerila tijek njegove glazbene karijere. Iako je poznat i kao skladatelj, Adolfo je nerijetko snimao djela drugih autora, najviše brazilskih predstavnika bossa nove i sjevernoameričkih jazzista. Na njegovom su repertoaru pjesme iz američkih mjuzikla, ali i skladbe poznatih jazz instrumentalista: Bennyja Golsona, Milesa Davisa, Olivera Nelsona, Horacea Silvera, Antonia Carlosa Jobima, Chica Buarquea, Dizzyja Gillespiea, Johna Coltranea, Keitha Jarretta, Chicka Coreae i drugih, a na album “Hybrido”, primjerice, uvrstio je isključivo skladbe legendarnog jazz saksofonista Waynea Shortera. Na novom albumu izvodi vlastite skladbe, od kojih je jednu posvetio pijanistu Herbieu Hancocku, ali i djela poznatih brazilskih autora kao što su Antonio Carlos Jobim, Baden Powell, Edu Lobo, Joao Donato...

Davor Hrvoj