facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Fetch the Bolt Cutters


Bookmark

Data

Released Travanj 2020
Format Albumi
Vrsta Experimental / Indie pop / Alternative Pop/Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Ponedjeljak, 04 Svi 2020
Žanr Singer-Songwriter
Length 51:54
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2020
Država SAD
Etiketa Epic
Edition details Datum objave: 17. travnja 2020.
Tags Epic Fiona Apple

Review

Priznat ću odmah na početku: prvo su mi slušanje poput demona zaposjele ekstatične kritike koje inače izbjegavam čitati (bar dok se sam ne "prihvatim" predmetnog albuma), ali koje su u ovom slučaju bile jednostavno preglasne, pa i sumnjive u svojoj uniformiranosti. Uistinu, rijetko je koji – ako ijedan! – album zadnjih bar deset godina doživio tako jednoglasne aklamacije i dobio naljepnicu instantnog klasika kao što se to dogodilo "Fetch the Bolt Cutters", petom albumu u začudnoj karijeri Fione Apple. Tek što se prije nešto više od dva tjedna pojavio kao digitalno izdanje, reakcije su zapljuštale u maniri utrke u superlativima, što me jednostavno nije moglo mimoići, da bi me odmah potom to famozno prvo slušanje natjeralo na svojevrstan bunt kakvog se ne bi posramila ni potpisnica albuma, od najranijih dana sklona i djetinjastijim formama pobune.

I tako, naoštrivši svoje piskaralačke nokte, spreman na hrabro suočavanje i prkošenje svim ovosvjetskim naručiteljima rezača metala, suočio sam se prije svega s – novim slušanjima. Odnosno, sa samom Fionom, onom istom kantautoricom koju sam pratio od već davnog prvijenca "Tidal", kojeg je napisala i otpjevala još kao tinejdžerica. Djevojkom i vrlo brzo ženom koja od početka nije marila za konvencije popularne glazbe, do razine da su joj otvoreno išle na živce, ali u čijim sam pobunama, kako to počesto s pobunama i biva, stalno nalazio ipak bar mrvicu prenaglašen sastojak samodopadnosti, odnosno, onog što bi bila pobuna radi same pobune. Kad mi je taj dojam ostavio i njezin prošli, sada već osam godina star album "The Idler Wheel..." (da, još jedan sa suludo dugim naslovom), gotovo da sam je i "otpisao", bar što se moje slušaonice tiče, ali ono što je izazvao i pobrao "Fetch the Bolt Cutters" natjeralo me natrag mojoj gnjevnoj vršnjakinji, navuklo na inat, a onda...

Da, tu napokon dolazim na sam album, sada već preslušan najmanje deset puta, svakim novim slušanjem sve udaljeniji od utisaka dobivenih nakon pročitanih kritika, odnosno, hvalospjeva. Ne samo poljuljan u svom programiranom prkosu, već gotovo preobraćen: "Fetch the Bolt Cutters" uistinu je snažan album. I namjerno pišem "snažan", jer remek-djelo nije, ne u mom svemiru, i to podcrtavam nakon što sam posve odustao od početnih pozicija i naoštrenih noktiju. Snažan jer je uzbudljiv, sugestivan, inventivan i nepredvidljiv te nafilan potpisnici osjetno bitnim temama i motivima, ali se mom poimanju remek-djela opire izostankom katarze koju bi takav sadržaj i modus operandi trebali negdje proizvesti, izostankom pravog, istinskog "pro" u moru tolikih "anti", odnosno, prazninom u onom dijelu gdje bi se trebala pojaviti ljepota kao okosnica umjetničke tvorevine.

"Fetch the Bolt Cutters" je zbirka reskih, izudaranih pjesama, "perkusionistički orkestar" nastao u kućnoj radinosti kojem je svaki novi stavak novo iznenađenje, a izostanak pravila najupadljivija konstanta. Vrtlog motiva kojima je zajednički nazivnik otpor svakom obliku opresije doima se baš poput Fioninog dosad najglasnijeg, najjezičavijeg, ali i najkonceptualnijeg proglasa stanja svijesti: od bullyinga ("Shameika") i seksualnog predatorstva ("For Her") preko iritacije društvenim konvencijama ("Under the Table") i depresije ("Heavy Balloon") do međuljudskih odnosa, odnosno, mreže njihovih uzroka i posljedica ("Ladies", "Newspaper", "Drumset") nikad brbljavija, ali i samouvjerenija američka kantautorica plete svoj album života kao svjevrstan tok misli, slobodnu skalinadu pisama namjere jer jednostavno "ne želi umuknuti", kako izravno kaže u "Under the Table", koliko god udaraca pod stolom primila. Ono što mi se na prvo slušanje učinilo samougađajućom pop-kakofonijom svakim novim slušanjem ne samo što je opravdavalo svoje nepredvidljive rukavce, već se počelo zavlačiti u podsvijest poput najpitkije pop glazbe. Izostanak brušenja snimljenih materijala – što uključuje i lavež pasa okupljenih za vrijeme snimanja naslovne pjesme, ali i angažman engleskog modela Care Delevigne čiji izgovor rečenice iz naslova može biti dovoljno blizak onom Gillian Anderson u izvrsnoj seriji "Pad" iz koje je izraz, pa i značenje, pozajmljen – pritom se pokazao najboljim ruhom za tako rastresit lirski materijal.

Fiona Apple uspjela je, naime, svoje bjesove i iz njih klesan ego baš kao takve nagurati u razlomljene, sirove, naoko poludovršene pjesme koje kao da to i ne žele biti: ona i svoj glas koristi kao (perkusionistički) instrument pa tako pjeva, govori, reži, dahće, sikće i šapuće, kao da izaziva taj svoj mali bend okupljen u svom kućnom studiju, kao da i u zvuku traži novu razinu pripovijedanja. Kako rekoh, pritom na žalost nema naznaka o bilo kakvom pročišćenju osim ako u jednadžbu ne ubacimo i trenutnu pandemiju pa sam pristup stvaranju u svom present tenseu ne postane pismo namjere sam za sebe.

Ne mogu reći da me čudi javno oduševljenje albumom i čak bih mogao reći kako je bilo patetično predvidljivo – permisivnost je jedan od najpostojanijih atributa popularne kulture, svijeta koji prodaje pobunu kao robu, a odgovornost ne prihvaća jer je i ne prepoznaje pa se tako i termini poput ljubavi, slobode, izbora i prava uzimaju partikularno i ideološki reducirano. "Fetch the Bolt Cutters", srećom, umješnošću svoje potpisnice dobro balansira na bijesu i humoru, na eksperimentalnošću i manirizmu te je mnogo više od pukog pljuvanja u umiveno lice svijeta kojem u svakom slučaju i svakom novom kritikom sve više pripada; zato opetovana i pažljiva slušanja otkrivaju prije svega izazovno i uzbudljivo (ne toliko odvažno koliko se može na prvu učiniti, nemojmo biti naivni, ne u okvirima vrlo prevrtljive i lako unovčive pop kulture) glazbeno djelo kojem ne trebaju etikete poput "covid-albuma", ali koji na njima ipak profitira. Album kojim Fiona Apple očito "trči uz to brdo" – pozajmljujući od Kate Bush bez da joj postaje klon – i kojim definicijama minimalizma i perfecionizma daje posve nove natuknice i poveznice.

 

Toni Matošin

Hits 782
The Idler Wheel Is Wiser Than The Driver Of The Screw And Whipping Cords Will Serve You More Than Ropes Will Ever Do « The Idler Wheel Is Wiser Than The Driver Of The Screw And Whipping Cords Will Serve You More Than Ropes Will Ever Do Fiona Apple Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42