Prije "čak" 12 dana album "Writing On The Wall" objavila je Alligator Records, jedna od najvećih svjetskih blues diskografskih kuća. To je već šesti album u nizu koji za ovu diskografsku kuću snima i potpisuje apsolutno jedinstveni Coco Montoya.
Ako me pitate što sam čeko do sada, samo ću vam odgovoriti da nisam čekao već sam slušao, slušao i samo slušao i kao da ni sam ne znam zašto je izostao moj tekstualni osvrt na album. A onda jedne noći između dva i tri sata iza ponoći, iz mene je samo potekla ova bujica rečenica koje jednostavno nisam mogao zaustaviti. Bio je to samo jedan u nizu onih mojih prigoda kada pokušavam prvo sam sebe skockati, a potom pokušati ostati svoj, ostati pribran i ne podleći trenutnom pritisku, ugođaju ili čemu već.
Ovaj novi studijski album donosi nam izuzetan glazbeni sadržaj ovog impresivnog gitariste, pjevača i skladatelja. Ma naravno, brojni poznavatelji njegova rada i djelovanja itekako dobro znaju da njegova snaga leži u tome što jednako strastveno i snažno može isporučiti blues i njegovu poruku, čak i kada se to radi i izvodi vrlo smireno i tiho, bez ikakvih eksplozija i snažnih tonova.
Ovaj ljevoruki gitarist, bez imalo ustručavanja daje i pruža svojim pratećim glazbenicima, kolegama, izuzetno puno prostora. Sve to zapravo prateći bend koristi vraški dobro, a mostovi koje oni izgrađuju, doista imaju zasljepljujuće ozračje i publiku, slušateljstvo dovode do istinske blues ekstaze. Virtuoznost Montoye itekako je prisutna, no sve to ne bi imalo nikakvog značenja da se u cijeloj priči snažno ne uklapa u zajedničku svirku benda. A upravo tu su oni najjači, najdojmljiviji i najvitalniji, skloni improvizacijama i snažnim međusobnim igrama i nadmetanjima. Radi se o njegovom "road bendu", pa evo ih redom: Jeff Paris (klavijature, klavir, tekstopisac), Nathan Brown (bas), Rena Beavers (bubnjevi) i gosti Ronnie Baker Brooks (vokal, gitara), Lee Roy Parnell (slide gitara), Dave Steen (ritam gitara) i Tony Braunagel (bubnjevi). I, naravno, svima nam je jasno da ovih gotovo 59' nije nikakva "limunada", radi se o vrlo snažnom, osebujnom i energijom nabijenom albumu koji još jednom dokazuje kako je veliki Albert Collins bio u pravu kada je Montoyu mentorirao, i od bubnjara stvorio je istinskog samoukog virtuoza na gitari. Nakon što je sve savladao nastavio je tamo na mjestu do kojeg su put utrli, Peter Green, Eric Clapton i Mick Taylor... naravno, sve se to odvijalo u Mayallovim Bluesbreakersima.
Nema nikakve sumnje Coco Montoya i njegov bend naprosto zrače, iz svake kompozicije odzvanja "strašna" svirka, iz zvučnika prolamaju se zvuci od kojih će vam tijelom prolaziti trnci. Ono što će svaki zaljubljenik u blues odmah na prvu otkriti je silna navala osjećaja tijekom preslušavanja materijala s ovog novog albuma. To je i bio jedan od glavnih razloga što vi "tek" sada čitate ovaj moj tekstualni osvrt. No, iskreno se nadam da mi ovaj moj gaf nitko neće zamjeriti jer sada ću ipak ispraviti i sve ide na svoje mjesto!
Album "Writing On The Wall" donosi nam izvrsnu mješavinu bluesa, funky & soula, naravno tu je i neizostavni r&b, koji ovom izdanju daje to dinamično ozračje. Ako ste fan Coco Montoye, ovaj album sigurno nećete propustiti, ako i niste vrijedi poslušati o čemu se radi. Naime, u najmanju ruku ostati ćete iznenađeni kako ovaj gitarista i njegov bend znalački izvode ono što osjećaju i vole.
Coco Montoya u svom gitarističkom rukopisu uspio je na najbolji način sjediniti najvažnije bravure velikog i legendarnog Alberta Collinsa te filigranski vez Roberta Craya. Shodno tome, svakim novim projektom Coco Montoya ide dalje i na taj način gradi svoj osebujni pristup u glazbenoj prezentaciji. Znalački i suptilno spaja brojne elemente različitih glazbenih stilova i na taj način Coco Montoya nam, zapravo, nudi svojevrsni mix i raskošni koktel koji ima zadaću "imati za svakoga ponešto".
Ovaj novi studijski album "Writing On The Wall" svrstavam u albume kojima se uvijek rado vraćam i, zapravo, često ih slušam. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga; svojom raznolikošću i spontanošću album vas naprosto zove i mami da ga slušate i ako se samo malo oslobodite i prepustite, zaista ćete uživati, vjerujte mi.
Nema nikakve sumnje "Writing On The Wall" istinsko je osvježenje na svjetskoj blues sceni, koje je, naravno, potencirano nepredvidljivom svirkom gitare i snažnim soulfističnim vokalom Coco Montoye uz svesrdnu suradnju sjajnog pratećeg benda.
Preporuka
Na albumu "Writing On The Wall" Henry "Coco" Montoye ima materijala za doista veliki i široki dijapazon sladokusaca svih glazbeno - stilskih afiniteta. Stoga, što prije, ako već niste potražite u CD-shopovima album "Writing On The Wall" i sigurno nećete požaliti!
Ako želite neopterećen, opuštajući album sa snažnim i izražajnim gitarističkim dionicama u kojima ima dovoljno "feelinga" da vam se ježi koža, slobodno posegnite za ovim albumom i to vođeni isključivo osobnim osjećajem i intuicijom. PROVJERITE!!
Više o svemu saznajte na:
www.cocomontoya.com
www.cocomontoyabend.com
www.facebook.com/CocoMontoyabend
www.alligator.com
Popis pjesama:
1. I Was Wrong (03:49)
2. Save It For The Next Fool(04:19)
3. You Got Me (Where You Want Me) (03:33)
4. (I'd Rather Feel) Bad About Doin' It (04:05)
5. Be Good To Yourself (03:16)
6. Stop (05:43)
7. Writing On The Wall (04:16)
8. Late Last Night (04:52)
9. What Did I Say? (05:33)
10. A Chip And A Chair (04:39)
11. Baby, You're A Drag(04:47)
12. The Three Kings And Me ( 5:27)
13. Natural Born Love Machine (4:25)
(Alligator Records)
Yours bluesy,
Mladen Loncar - Mike
