Ovih gotovo 48' doslovno me rastavilo na proste faktore. "The Deep and the Dirty" jednostavno vas otpuhuje svojom udarnom snagom.
Novi album Erica Johansona, koji je upravo danas, 28. srpnja ugledao svjetlo dana preko njemačke izdavačke kuće Ruf Records, zasigurno će ponoviti uspjeh prošlog albuma kojim se Eric probio među prvih 10 najboljih albuma Billboardove blues ljestvice. Ali to, naravno, nije sve. Vjerujem da će ovaj novi biti peti po redu koji je ponovio tu ludu priču ovog glazbenika koji je rođen u Louisiani i koji je slušao i, naravno, idolizirao bluesmene, kao što su Freddie King i Robert Johnson. Sve ovo nije nikakva prepreka da njegova glazba na trenutke poprima onu potpunu razularenu konotaciju, koja vas samo otpili i pokaže vam da cijeloj ovoj priči niste dorasli, da još morate učiti i puno slušati. Dragi moji "blues lovers" ovo već dugo nisam čuo na ovakav način. Valja naglasiti da svjetsku radijsku promociju za Ruf Records odrađuje Michelle Castiglia preko svoje promotivne kuće MAC Radio Promo i da sam prvu informaciju dobio od nje, a potom na moju kućnu adresu stiže ovo "čudo" od albuma i od tada već tjednima ne prođe dan, a da se kompletni album ne odvrti i, opet gle čuda, nikako da mi dosadi. Da, radi se o "onom albumu", a oni zapravo nikada ne prestaju biti dio moje playliste.
"Ono što smatram važnim kod bluesa je njegova sirovost.", kaže sam Eric i bogme mi to itekako dobro čujemo. Slušajući ovih 12 skladbi doista nisam u stanju izdvojiti neke posebno, sve su, svaka na svoj način posebne i jedinstvene. A sva ta ekspresivnost u glazbenom izričaju Erica doslovno će vas smlaviti i jednostavno pred takvom svirkom morate nestati, morate se utopiti u svoj toj plavičastoj kopreni.
Sve to sirovo samoizražavanje koje odzvanja ovim zadnjim albumom Erica Johansona posljedica je sve one zabrane kretanja, nastupanja tijekom one "lude boleštine", koja nas je sve dovela do krajnjih granica izdržljivosti i opće ljudskog poimanja "normalnog". Čim je sve to prestalo Eric je bio na cesti i krenuo je svirati na nastupima i pokazalo se koliko ta njegova glazbena priča drži vodu. Još kada se u priču uključio producent Jesse Dayton (Supersuckers, Rob Zombie) — još jedan roots-rock inovator, koji poput Johansona koristi blues kao odskočnu dasku, sve je poprimilo veći, širi zvuk i sve podiglo na razinu koja vas mora potpuno obuzeti! Ova moderna blues rock rasturačina, s itekako prisutnim roots elementima, sjajno je izvedena od odlične ekipe, koja se pridružila Ericu u studiju i koju čine: basist Eric Vogel (Big Sam’s Funky Nation / Fred Wesley) i bubnjar – Grammyjevac Terence Higgins (Ani DiFranco / Warren Haynes / Tab Benoit). Ova opaka trojka sve je snimila u samo dva dana.
Dok mojim zvučnicima odzvanja brojna glazba, tek s vremena na vrijeme neki od tih pristiglih materijala dobivaju posebno mjesto i u vremenu i mojoj fonoteci. Eric Johanson već se iskazao na prijašnjim izdanjima i oko njega doista ne treba trošiti riječi objašnjavajući kako on to fenomenalno radi.
Činjenica je da se ovakvi albumi ne snimaju svaki dan. Naime, tako snažne, gotovo ubitačne, vibracije doslovno vas gađaju baš tamo gdje ste najosjetljiviji.
S druge pak strane, takvo ispreplitanje razumijevanja i shvaćanja nekog glazbenog stila rijetko se susreće. Eric i ekipa svaki u svom dijelu izuzetno efektno se nose i snalaze u svim onim čudnim relacijama, koje nam tako posebno i jedinstveno donosi blues. Znam, mnogi će kazati: ma, to je samo puko pretjerivanje, ali, vjerujte, nije! Da bi uopće mogli izvoditi blues, on zapravo mora biti dio vas samih. Vašim instrumentima morate to znati prenijeti do slušatelja, do publike i to mora biti spontano, to mora biti jedan prijenosni fluidni tok kojim te plavičaste note dolaze do vas samih.
Sada Eric u 2023. godini snima i objavljuje svoj novi studijski album, kojim je doista pomeo konkurenciju. Bez imalo straha ili nedoumice ovaj album svrstavam među značajnija izdanja ove godine, bez obzira što je još punih pet mjeseci pred nama.
Budući da je dugo bio štićenik Tab Benoita sada u solo karijeri priča Ericu doista dobiva onaj pravi zvjezdani status i samo ide uzlaznom crtom prema tko zna kojim zvijezdama.
Preporuka
Ovih 12 skladbi itekako snažno odašilju poruku kakav je nevjerojatni talent pred nama.
"The Deep and the Dirty" je studijski uradak Erica Johansona koji u mojim uređajima provodi jako puno vremena. Album vrijedi i mora se slušati u cjelini i kada tako postavite stvari, jednostavno će vas ti "blue notes" preplaviti, obuzeti i sve će se oko vas pretvoriti u jednu prekrasnu, nevjerojatnu blues bajku! Ako već niste, OBAVEZNO provjerite ZAŠTO!
Na kraju, sve ovo što čujemo sam Eric ovako objašnjava: Putujući zemljom i svirajući za različitu publiku tijekom godina, naučio sam da ljudi reagiraju na iskrenu glazbu, čak i ako nije u standardnom blues formatu. Ta me spoznaja oslobodila da kako god zvučalo, ako je prirodno, ako je to svima ok onda je to "real deal" . Volim slušati stari blues i country, ali volim i hard rock. Volim svirati gitaru i improviziranje na pozornici, ali također volim pisati pjesme koje prožimaju osjećaj. Ovaj je album postao prirodna mješavina svih stvari koje me zanimaju. Pronašao sam način da sve spojim.
Više saznajte na:
www.ericjohanson.com
https://www.facebook.com/EricRobertJohanson
www.twitter.com/ericjohanson504
www.instagram.com/ericjohanson504
Pre-Order an autographed CD / Vinyl & Pre-Save to streaming: https://ffm.to/TDATD
www.rufrecords.de
Popis pjesama:
1. Don't Hold Back 4:06
2. The Deep And The Dirty 3:47
3. Beyond The Sky 3:45
4. Undertow 3:22
5. Just Like New 4:20
6. Elysian Fields 4:21
7. Galaxy Girl 3:30
8. Familiar Sound 4:12
9. Gets Me High 3:46
10. Stepping Stone 3:40
11. Borrowed Time 4:14
12. She Is The Song 4:46
(Ruf Records / MAC Radio Promo)
Yours bluesy,
Mladen Loncar - Mike
