Životopisi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/08/skies/skies01.jpg, images/SGKolumne/2009/08/skies/skies01m.jpg, Sk!es, Left} Priča o finskom bendu pod imenom SK!ES započinje 2005. kada je Kimi Sky izdao svoj prvi EP, The Skies. Naslov dolazi iz jedne od mnogih pjesama koje je napisao te godine. Iako tada još nije postojao bend, a s time ni nastupi, ovo izdanje je bilo vrlo dobro prihvaćeno među publikom.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/08/u23/1.jpg, images/SGKolumne/2009/08/u23/1m.jpg, U2, Center}

Tog 25. rujna 1976. godine, kod Larryja se pojavljuje šest ljudi: Adam, Paul, braća David i Dick te Peter Martin i Ivan McCormick. Prvu probu su održali u Larryjevoj skučenoj kuhinji i bila je katastrofalna. Zapravo, skupili su se ljudi koji nisu znali previše o sviranju, ali su ipak imali volju za učenjem, stoga je prva proba protekla u dernjavi i naštimavanju instrumenata. Paul je na taj sastanak došao bez svoje gitare pa ga je tako igrom slučaja dopalo pjevanje, Larry je bio za svojim bubnjevima, braća Evans su se trudila s gitarom koju su sami sastavili, a Adam je dobro izgledao i, što je bilo još važnije, imao je bas-gitaru. Ivan i Peter su se u bendu zadržali veoma kratko i odustali. Prvih deset minuta postojanja bend se zvao Larry Mullen Band.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/07/u2a/u2.jpg, images/SGKolumne/2009/07/u2a/u2m.jpg, U2, Center}

U drugom dijelu biografije popularne irske rock grupe U2, donosimo vam pojedinačne životopise članova benda.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/07/u2-a/u2.jpg, images/SGKolumne/2009/07/u2-a/u2m.jpg, U2, Center}

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća rock n' roll je već žario i palio pozornicama Sjeverne Amerike i Europe, a velika glazbena imena poput The Beatlesa, The Rolling Stonesa, Led Zeppelina i mnogih drugih, već su ostavljala najznačajnije glazbene biljege iza sebe. Imati vlastiti bend i izdavati albume u takvom turbulentnom razdoblju, u kojem su se iz dana u dan stvarali novi podžanrovi rock glazbe, bili su epiteti koje je radom i kreativnošću stekla nekolicina talentiranih i karizmatičnih. Svojom pojavom i glazbom izazivali su ushit, a mladima su bili oslonac u lijepim i ružnim vremenima. Ljudi se kroz taj period, više nego ikad prije ili poslije, pronalaze u glazbi, poistovjećuju s riječima pjesama i preko istih pronalaze put u neke druge svjetove.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/05/who.jpg, images/SGKolumne/2009/05/whom.jpg, The Who, Center}

Uvod

Početkom 60-ih, točnije 1962. bili su poznati pod imenom Detours. U to vrijeme bili su skifl bend, kojeg su činili: vokal Roger Daltrey, basist John Entwisthle, gitarist Pete Townshend i bubnjar Doug Sandom, čije je mjesto 1964. preuzeo Keith Moon. Svirali su izrazito energičan rock ‘n’ roll, pretežno obrade Jamesa Browna i Bo Diddleya, a zatim je krenula sasvim druga priča. Kit Lambert i Chris Stamp otkupili su prava na bend od Petera Meadena za 500 funti, grupa mijenja ime i postaju The Who te preko Lamberta dobivaju stalni angažman utorkom u Marquee klubu u Londonu.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/04/grace/grace.jpg, images/SGKolumne/2009/04/grace/gracem.jpg, Grace Jones, Center}

„Zapamtite, nisam se ja rodila ovakva, svatko od nas stvara samoga sebe. Sve dok je živ...!“ - Grace Jones

Grace Jones, vječna 'Crna Venera' za kojom zanimanje javnosti nimalo ne jenjava ni danas, premda je prošlo već poprilično godina otkako je bila na vrhu svoje manekensko-pjevačko-glumačke karijere sredinom studenog prošle godine objavila je nakon punih 19 godina – svoj novi studijski album!

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/04/saint/saintetienne_1.jpg, images/SGKolumne/2009/04/saint/saintetienne_1m.jpg, Saint Etienne, Center}

Zanimljivo je kako se neki bendovi stope s gradom u kojem su nastali i u kojem rade. Ne mislim pritom na strogo fizičko vezivanje uz jedno mjesto, već na duhovnu povezanost koja se najjasnije da osjetiti u samoj muzici koja u tim slučajevima nužno postaje dio lokalnog urbanog folklora, muzici koja svoj grad „prati“, u dobru i zlu, i postane jedan od njegovih nevidljivih spomenika. Upravo takvu povezanost s Londonom pisac i žurnalist Jon Savage ističe za bend Saint Etienne u tekstu što prati njihovu najnoviju kompilaciju London Conversations: The Best of Saint Etienne. Moram priznati da sam tek slušajući tu kompilaciju i čitajući njezin popratni tekst sagledao u tom svjetlu ovaj bend s kojim se družim već dosta dugo. Njihov pop za vrhove top-lista u savršenom svijetu, kako običavam u par riječi sažeti njihov zvuk, bio je donedavno upravo to i ne mnogo više. Dovoljno za cjeloživotno blisko i ispunjavajuće prijateljevanje. No, Saint Etienne uistinu vole London i u samoj njihovoj muzici, od početaka otvaranjem devedesetih, to se osjeća, ta „veza“ titra, pulsira u ritmu njihove muzike na razmeđi housea, popa, dancea i cijele male obitelji srodnih podžanrova. Tako je i priča o Saint Etienne svojevrsna priča o Londonu zadnjih dvadesetak godina…

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/02/dylan12/dylan.jpg, images/SGKolumne/2009/02/dylan12/dylanm.jpg, Bob Dylan - Blonde on Blonde, Center}

Dvostruki album "Blonde On Blonde"; ožujak/svibanj 1966.

Blonde on Blonde
snimljen je između siječnja i ožujka 1966. godine, a objavljen je u svibnju (16. 5. 1966.). Kao dvostruki album – nešto dotad nečuveno u rocku – Blonde on Blonde odlikuje se intimnošću i osjećajem udobnosti kakvi se inače nalaze na albumima glazbenika koji su zajedno svirali već godinama, što je istinski podvig u svjetlu činjenice da Dylan prije toga nijedanput nije snimao s country glazbenicima.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/02/peppers1/slika00.jpg, images/SGKolumne/2009/02/peppers1/slika00m.jpg, Red Hot Chilli Peppers, Center}

Red Hot Chili Peppers, jedna od najutjecajnijih rock grupa našeg vremena, preko 25 godina donosi glazbu mnogim fanovima diljem svijeta. Anthony, Flea, John i Chad, današnja postava RHCP-a još uvijek osvaja nove generacije obožavatelja koje tek otkrivaju dragulje koje su stvorili čak i prije dva desetljeća.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/02/mercury/mercury.jpg, images/SGKolumne/2009/02/mercury/mercurym.jpg, Mercury Rev, Center}

"U našoj muzici smo oduvijek pokušavali postići nešto bezvremensko", izjavio je Jonathan Donahue po izlasku četvrtog po redu studijskog albuma Mercury Rev, Deserter"s Songs. Gledano iz sadašnjega aspekta, dakle, deset godina poslije, ta izjava dana je otprilike na polovici njihove karijere i najpreciznije opisuje karakter muzike i senzibilitet članova jednog od najčudesnijih bendova posljednjih dvadesetak godina. Prilično je vjeran to opis i posljednjeg u nizu, sedmog studijskog albuma Snowflake Midnight, kojim su nas nedavno počastili i tako se pojavili i na SoundGuardianu.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2009/01/dylan6/dylan.jpg, images/SGKolumne/2009/01/dylan6/dylanm.jpg, Bob Dylan - Bob Dylan, Center}

1962., ožujak; Prvi album: "Bob Dylan" - opis;

Prvi Dylanov album sadržavao je 13 pjesama, od kojih su samo dvije pjesme originalni Dylanovi autorski radovi, a ostalo su sačinjavale obrade folk i blues standarda.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2008/12/dylan%20uvod/bob%20dylan.jpg, images/SGKolumne/2008/12/dylan%20uvod/bob%20dylanm.jpg, Bob Dylan, Center}

... I zaista, koliko je čovjeku potrebno lutanja, ubijanja, ljutnje i zavidnosti pa da konačno shvati svu prolaznost i pravu vrijednost života? U onima koji to uspiju shvatiti, doseći i osjetiti, probudit će se ona "praiskra Života", ona iskonska Dobrota, istinska – Plemenitost. Takvi ne moraju "trčati svijetom" i pomalo dosadno uvjeravati ljude (uz pomoć svojih izdavačkih kuća) kako su baš oni "zvijezde", "buntovni predvodnici generacijâ", "vođe", "lideri"... Oni su naprosto zvijezde sami po sebi, ne hineći grubost i/(ili) ne pretvarajući se da su žrtvovani prirodni gubitnici koje zatim treba obožavati i poslušno bespogovorno slijediti. Oni su jednostavno – predvodnici, vođe. Oni jesu ono što jesu. Oni jesu.