Kompilacija

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Svi to znaju, ali nitko ne želi o tome pričati – glazbenici su depresivni. Obično se ne priča o tome dok se netko poznat ili ne objesi, ili popije preveliku količinu tableta, ili stavi pištolj u usta. Mediji bruje par dana do tjedan dana, ovisno o popularnosti preminule osobe, objavljujući članke u kojima svi, od supruge do susjedove treće sestrične u petom koljenu šokirano izjavljuju kako „nikad nisu mogli pomisliti da se to može desiti“.

Druga faza je objavljivanje svih tweetova koju je svaka poznata osoba, od predsjednika države do onog glumca koji je glumio onu jednu ulogu prije 25 godina, izrazila šok i sućut obitelji preminuloga. Zatim slijede „analitični“ članci – pogledajte ovu snimku samo tjedan dana prije nego se ubio! Vidite li možda naznake depresije? Evo, ovaj status je napisao na Facebooku prije samo 5 dana! Bio je veseo i nasmijan – tko bi rekao da bi takva osoba mogla okončati svoj život? Nakon što su svi mogući načini iskorištavanja smrti poznatog glazbenika za lajkove i shareove provedeni, svijet se vraća u normalu, život ide dalje, no činjenica o kojoj se ne razgovara ostaje – glazbenici pate od depresije, a velikim dijelom za to je kriva industrija u kojoj rade.

Glazba pomaže, ali rad u glazbenoj industriji ne

Prije tjedan dana, humanitarna organizacija Help Musicians UK objavila je studiju pod nazivom Can Music Make You Sick?, u kojoj je sudjelovalo preko 2200 glazbenika svih dobnih skupina i glazbenih žanrova. Rezultati studije pokazali su kako je 70 posto njih iskusilo anksioznost i napade panike u svom životu, a preko 68% njih je depresivno. Razlog anksioznosti i depresije? Ne sama glazba, koja na njih djeluje terapeutski, već glazbena industrija, koja ih polako ali sigurno ubija.

Studija uključuje i komentare koje su ispitanici ostavljali prilikom ispunjavanja upitnika.

Depresija postaje gora pokušavajući uspjeti kao glazbenik. Industrija i socio-ekonomski pritisci čine ovo jebeno usranu industriju za živjeti u njoj, jedan je od komentara. Ne moraš biti lud da bi bio ovdje, ali pomaže, još je jedan.

Ova situacija nije ni čudna kad se uzme u obzir način na koji diskografske kuće figurativno (a neki ljudi ponekad i doslovno) siluju svoje novopečene „štićenike“ kako bi dobili ono što žele. Sa stavom na binarnoj bazi – ili si potpuni uspjeh ili potpuni promašaj - stavljaju glazbenike u konkurentske pozicije (gdje su svi drugi ljudi u branši njihovi konkurenti za prodaju albuma, ne kolege glazbenici) i prisiljavaju ih da iznjedre ogromne količine pjesama u nerealno kratkom vremenu, koje su zatim beskrupulozno secirane i izmijenjene na način koji njima odgovara, uglavnom bez velike mogućnosti izbora samog glazbenika koji je istu pjesmu napisao. Ne sviđa li im se način na koji stvari funkcioniraju? Slobodni su vratiti se natrag u zamagljene prostorije i gradske trgove s gitarama. Lauren Aquilina, glazbenica potpisana za Island Records, u studiji prepričava kako je za svoj debitantski album morala je napraviti točno to.

Nakon manipuliranja njihovom glazbom, dolazi do manipulacije nad njihovom osobom. Njihova duga crna kosa više nije privlačna već se reže i boja u crveno, zeleno i plavo. Način na koji se oblače je potpuno katastrofa – vrijeme je za modnog dizajnera koji će ih oblikovati u savršenu kreaciju koja potpuno odgovara njihovom zvuku. Kilogrami se dodaju ili oduzimaju, ovisno o njihovoj ideji savršenog izgleda. Dodaje se (ili bolje reći izmišlja) nekakav ekstra „trademark“ stilski detalj, po kojem će ih se prepoznavati. Par kistova tu, par rezova tamo i voila – dobili smo još jednu napuhanu lutku iz linije „Glazbenik“. I ljudi pristaju na to, ne zato što su glupi i pohlepni,  već jer vole svoju glazbu, znaju da je to ono od čega žele živjeti i jer su nemoćni, znaju što se događa onima koji odbijaju popustiti. Ugovori koje potpisuju traju obično i po nekoliko albuma, stoga su potrebne godine prije nego se uspiju osloboditi iz tog mentalnog zatvora i raditi ono što oni zaista žele – naravno, ako su donijeli dovoljno novaca svojim šefovima jer od svih prihoda, prodaja albuma zapravo čini najmanji udio.

Pisanje pjesama je nešto što me uvijek usrećuje, no industrija je ono što me ubija. To je igra koja te čini nesretnom, piše Lauren.

Čovjek je čovjeku vuk

No, čak i kad postoje diskografske kuće koje svoje glazbenike i njihovu glazbu tretiraju s poštovanjem, tu su kolege koje će im podmetati nogu, zabadati nož u leđa, kritizirati ih i generalno se ponašati prema njima kao govnima. Prljava je to igra s visokim ulozima, još višim dobicima i svatko je igra.

Slušatelji, a i mediji su treća varijanta. Svaka nota koju glazbenik pusti u javnost podložna je žestokim kritikama od sviju, bio to vrhunski sveučilišni profesor ili trinaestogodišnji tinejdžer u svojoj sobi. Na internetu svatko može podijeliti svoje mišljenje i dovoljno je samo pogledati na YouTube komentare bilo koje pjesme da bi vidjeli kako okrutni neki od tih komentara mogu biti. Mediji, s druge strane, ne prestaju secirati njihov privatni život. Od psa kojeg su imali u djetinjstvu, do ručka kojeg su pojeli prije pola sata, informacije o našim voljenim glazbenicima dolaze svakog dana na društvenim stranicama, jer njihov život više očito nije samo njihov, već mora biti dijeljen s milijunima ljudi svakodnevno. Još je gore ako, ne daj Bože, učine nešto ljudski i kažu krivu stvar u krivo vrijeme i završe u medijskom linču. Ali oni dobivaju odvratne količine novca, utjecajni su za našu djecu, naše je pravo da ih zbog toga gnjavimo, redovni je komentar.

Zbog ovoga, ali i drugih, osobnih problema ljudi kao Bruce Springsteen, Chris Cornell, Chester Bennington, Kurt Cobain, Ian Curtis, Johnny Cash, Kate Bush, Eric Clapton i mnogi drugi završavaju u depresiji, na rubu samoubojstva ili dva metra pod zemljom. Depresija je problem s kojima se mnogi suočavaju, no zbog stigme oko mentalnih poremećaja i dojma da, ako priznaju, budu obilježeni kao “slabići”, ne traže pomoć već se okreću drogi, alkoholu i samodestruktivnom ponašanju. Nešto je trulo u svijetu glazbe i ako se nešto ne učini, ostat ćemo bez naših voljenih glazbenih velikana.