Kompilacija

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

one man band 1

Naučiti svirati samo jedan instrument zahtjeva, sa ili bez talenta, godine svakodnevnog vježbanja. No, postoje neki glazbeni geniji koji su proveli cijeli život glazbeno se obrazujući dovoljno da im, kad uđu u studio, ne trebaju niti gitarist, ni basist, pa čak ni bubnjar i prateći vokali, jer imaju sve to u malom prstu. Mnogi od ovih multiinstrumentalista po tome su i svjetski poznati i smatraju se nekim od najvećih glazbenih talenata u povijesti. U nastavku slijede albumi glazbenika koji su s razlogom prozvani „one man“ grupom.

1. Prince – Dirty Minds (1980.)

Priča je poznata... Sedamnaestogodišnji Prince ušao je u studio kao pomoćni klavijaturist na jednoj pjesmi za nešto novaca.  Nakon toga, samostalno se ponudio snimiti cijelu bas dionicu, bubnjeve, pa čak i nekoliko slojeva back-vokala. Nakon što je vidio maestralni Princeov rad na djelu, producent Chris Moon odnio je snimku svom prijatelju menadžeru Owenu Husneyju koji je na to upitao kako se grupa koju sluša zove.
“To je samo jedan 17-godišnji klinac”, odgovor je bio, i tu je krenula glazbena karijera jednog od velikana rocka. Prince je učio svirati od svoje sedme godine i do punoljetnosti je vladao svim instrumentima potrebnim za rock grupu. Na isti način Prince je snimio nekoliko svojih prvih albuma, kojima je ostavio svoj trag u glazbenoj povijesti. Uvijek se smatrao virtuozom u glazbenom studiju, i to je definitivno donijelo, ako ne globalnoj popularnosti buduće super-zvijezde, onda ogromno poštovanje svojih glazbenih kolega. Kao glazbenik i producent, Prince je bio i ostao kategorija za sebe, gotovo svima zauvijek nedostižna. Prepoznatljivog zvuka koji je mješavina funka, R&B i rocka i začinjena eksplicitnim seksualnim insinuacijama, Dirty Mind je jedan takav album koji je pomogao dići Princea u nebesa.

2. Dave Grohl – Foo Fighters (1995.)

Teško je pokazati svoj pun sjaj kad si „samo“ bubnjar za Kurta Cobaina, čovjeka koji je u Nirvani imao sve reflektore uperene samo u sebe i nikoga drugoga. Tek nakon što se Nirvana raspala, Grohl je uspio pokazati kakav je zapravo glazbeni lumen. Debitantski album Foo Fighters pod istim imenom Grohl je snimio u potpunosti sam, osim pomoćnog gitarista na jednoj od pjesama, a također je potpisan i kao jedan od producenata. Album je snimljen za zabavu, kao način terapije od prerane smrti svoga prijatelja Cobaina, a projekt je nazvan Foo Fighters, kako bi pjevač sakrio svoj identitet. Album je postigao ogroman uspjeh, Dave je bio prisiljen prikupiti grupu s kojom će ići u turneju i a ostatak glazbene povijesti je napisan s Fightersima kao jednim od najboljih rock grupa sadašnjice.

3. Paul McCartney – McCartney (1970.)

1969. godine John Lennon je objavio da ne želi više biti u grupi. U travnju sljedeće godine razlaz je postao služben a bivši članovi najveće rock grupe svih rock grupa ikada su odlučili nastaviti svatko svojim glazbenim putem. Bez pritiska, naravno. Paul McCartney, razočaran, zbunjen i depresivan oko raspada grupe, povukao se u privatni studio u svom domu i počeo snimati svoju glazbu. Osim pomoći žene kao pjevačice, McCartney je album snimio svirajući sve instrumente. Rezultat je bio njegov debitantski solo album, "McCartney". Jesu li Paul McCartney i njegov debitantski album zaista bili zaslužni za raspad Beatlesa ili ne, još uvijek je tema vruće rasprave, ali ovim je albumom Paul pokazao svijetu da je sasvim sposoban samostalno graditi svoje ime. To pokazuje činjenica da ga se danas smatra jednim od najuspješnijih glazbenika svih vremena.

4.  Steve Winwood - Arc of a Diver (1980.)

Mandolina, violina, gitara, klavir, bubnjevi - samo su neki od instrumenata s kojima ovaj vrhunski blues glazbenik raspolaže. Počeo je svirati sa samo četiri godine, do svoje šesnaeste godine već je bio tinejdžerska rock zvijezda, a njegova glazbena karijera traje već preko 50 godina i obuhvaća sve - od solo albuma do albuma kao dio grupe do onih gdje je bio samo “session” glazbenik za druge izvođače.
"Arc of a Diver" nastao je u jednom od njegovih mirnih razdoblja, kad je već imao 12 godina glazbenog staža i već je razmišljao o napuštanju glazbene scene, iako je tek ulazio u svoje tridesete. Snimio ga je u svom vlastitom studiju, na farmi koju je izgradio da se povuče od svijeta, i, kao svi na ovoj listi, cijeli je album snimio sam, od prve do zadnje note. Bio je to njegov “breakthrough” album koji ga je digao u samostalne vode i poharao publiku i glazbenu kritiku.

5. Todd Rundgren - Something/Anything? (1972.)

Dvostruki album "Something/Anything?" bio je treći samostalni uradak multiinstrumentalista Todda Rundgrena. Broj albuma u njegovoj diskografiji veći je od broja godina koliko neki njegovi obožavatelji imaju, a karijera započeta šezdesetih godina prošlog stoljeća i dalje je živa i zdrava – zapravo, Rundgren je objavio album ove godine. Tada uglavnom poznat kao “hitmaker” producent, Rundgren je odlučio za svoj treći uradak snimiti cijeli dupli album sam od sebe, i bio je to veliki uspjeh, s obzirom na to da je album dobio zlatni certifikat do 1975. Album je bio mješavina mnogih žanrova, od emotivnih pop balada do psihodeličnog rocka.

6. Stevie Wonder - Music of My Mind (1972.)

Stevie Wonder jedan je u milijun, jedan od onih koji se pojave i malo tko može ikad ponoviti njihov sjaj i uspjeh. Za ovog glazbenog genijalca uopće nije neobično zamisliti da je sposoban snimiti cijeli album sam, svirajući sve instrumente. Jedan takav album je "Music of My Mind", koji nije pokorio glazbene ljestvice niti stekao neku pretjeranu popularnost kod obožavatelja, no kritičari su ga smatrali albumom kojim je Wonder konačno ušao u svoje doba glazbene zrelosti.

7. Trent Reznor – Pretty Hate Machine (1989.)

Slično kao i s Foo Fighters, Nine Inch Nails nastali su kao rezultat glazbenog projekta koji je u početku činio samo jedna osoba, osnivač i pjevač te „glava operacije“, Trent Razor. U vrijeme snimanja albuma radio je kao domar u diskografskoj kući Right Track Studios i za uslugu dobio je mogućnost da snimi par demo pjesama. Inspiriran Princeom i načinom na koji je on počeo, a i u nedostatku novca, Reznor je snimio sve dionice albuma sam, osim bubnjeva. Snimke su se svima svidjele, a kad je snimao album, također je odbio tuđu pomoć i inzistirao na tome da ga snimi samostalno. Reznor i danas čini sam 90% grupe, zadržavajući kompletnu kontrolu studijskog snimanja, s time što za potrebe turneje koristi uhodanu glazbenu postavu. Atticus Ross surađuje s njim na svim albumima od 2005. godine a tek je 2016. proglašen službenim članom sastava.