Kompilacija

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Flaming Lips

Iako sam ih prije tri godine doživjela uživo i znala sam repertoar koji sviraju na ovoj turneji i iako mi je i sam Wayne prije dva mjeseca obećao veliki show i sazivanje pozitivnih kozmičkih sila, ono što se događalo u tih 1:45 minuta na Jarunu, teško je opisati u kontekstu “izvještaja sa koncertnog događaja”.

Naravno, Flaming Lips su samo bend. Oni su iznimno dobar bend, naravno, a veliki spektakl, u kojem glavni pjevač ulazi u ogroman “balon” i hoda po glavama publike, neprestano nas obasipa morem konfeta, koristi divovske “rukavice” u obliku šaka iz kojih izlazi snop laserskog svjetla i njima tada kreira predivne vizualne slike, ima tu prednost i namjeru da u gledaoca stvori dojam grandioznosti i euforije, ali ovaj bend ta “pomagala” ne koristi u svrhu jeftine zabave publike. Onaj tko to i pomisli, totalno je krivo shvatio poruku i bit ovog benda. Onaj tko to pomisli, mora da priča o nekom drugom koncertu i o nekom drugom bendu. The Flaming Lips su čista pozitiva. Čista ljubav. Njihova je poruka Love is a wonderful thing. Lets not let the bad and ugly things in life get to us and bring us down. We have to fight those feelings! Lets all unite and call all the positive cosmic energies in this universe and indulge in that feeling of love. Oni kojima to zvuči cheesy i klišejasto, sigurno nisu bili na koncertu Flaming Lipsa ili imaju srce sakriveno u hrđavoj metalnoj kutiji.

Flaming Lips

Iako je vizualan aspekt njihova nastupa neizbježna tema, bend je svojom svirkom uspio nadmašiti sve dosad odslušano na ovom festivalu. Omjer stvari sa zadnjeg fenomenalnog albuma Embryonic i klasika poput The Yeah Yeah Yeah song, Yoshimi battles the pink robots part 1, She don’t use jelly… bio je otprilike 60:40. Iako, kod ovog benda, najdraži trenuci bili su mi upravo kada su svirali nove stvari i odveli nas u eklektična putovanja sa apokaliptičnim izvedbama pjesama Silver Trembling Hands, See the leaves i uvijek zabavnom I can be a frog. Za posljednju, publika je pokupila pohvalu za jedno od najboljih izvedbi u oponašanju zvukova, poput žabe, helikoptera, majmuna ( u originalu ih “proizvodi” Karen O iz benda “Yeah Yeah Yeahs”)… iako je ostao skeptčan glede naše interpretacije zvuka koji proizvodi helikopter.

Flaming Lips

Neki Wayne Coyneu zamjeraju politički obojane komentare. No, u kontekstu njihova nastupa, pjesama i cilja koji time žele postići, od mene će dobiti samo riječi pohvale i “thumbs up” za takav super pozitivan stav. Uostalom, kako pouzdano dokazati da naših dva prsta uperenih prema nebeskom svodu obojanom balonima i konfetama, uistinu nisu (barem u tim trenucima) prizvali neki kozmički splet pozitivne energije. Sudeći prema licima ljudi oko mene, rekla bih da je Wayne u pravu. Konfetama, balonima, glazbom i ljubavlju u rat protiv mržnje! I am in.

Eksplozija energije kojom su nas zaskočili, nije oslabila u svom itenzitetu, štoviše, kako se koncert bližio kraju ljudi su postajali sve “gladniji” za većom i jačom dozom tog prekrasnog osjećaja koji smo u tim trenucima svi zajedno dijelili. Koncertu je, na žalost, morao jednom doći kraju. Apsolutno predivna verzija “Do you realize?” odvela nas je u bespuće svemira i prije nego smo shvatili što se to događa sa nama, Flaming Lipsi su završili svoj set i ostavili nas same, na prohladnom Jarunu, snene i pomalo izgubljene. No, osmijeh na mome licu ostao je. Zbog tog doživljaja, zbog vaše glazbe, zbog vaše neopisive pozitivnosti – Hvala vam. Wayne Coyne, I love you.