Životopisi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian


Grupa "Pink Floyd" je tijekom 1971. objavila dva albuma. Osim "Meddle" kojim započinje nova faza rada grupe, prije njega objavljena je kompilacija "Relics". Ona će poslužiti novim fanovima "Pink Floyda" da na samo jednom albumu imaju presjek rada grupe tijekom šezdesetih, kako bi što brže i jeftinije djelomično nadoknadili propušteno.

"Statistički" najuspješniji album "Pink Floyda", "Dark Side of the Moon" sniman je bar osam mjeseci, od lipnja 1972. do siječnja 1973. u namjeri da bude i glazbeno i producentski i tehnički savršen. Objavljen je u tada novom čudu stereo tehnike, u kvadrofoniji. Na prste se mogu nabrojiti albumi koji su ikada u povijesti snimljeni u toj tehnici, bez obzira na glazbeni žanr, jer ta tehnika u kojoj slušatelj treba sjediti nasred sobe dok je u svakom uglu sobe po jedan zvučnik, na žalost klasičnih ljubitelja hi-fi zvuka, nije zaživjela. "Floydi" su na koncertima izvodili neke dijelove toga albuma i prije nego je izašao, baš kao što su to činili i s prethodnim albumom "Meddle". Čak su objavljene i piratske koncertne snimke. No, za vrijeme rada na tom svom remek-djelu, "Floydi" su napravili prekid, kako bi snimili jedan posve drugačiji album, s potpuno novom glazbom! Bio ih je, naime, opet nazvao režiser Barbet Schroeder kome su svojedobno napisali glazbu za film "More", da mu sada napišu i izvedu glazbu za film "La Vallee". U dva tjedna boravka u jednom pariškom studiju, napisali su desetak potpuno novih, za njih sve kratkih skladbi i još su stigli otići na malu turneju po Japanu. Album je nazvan "Obscured by Clouds". Svi su članovi grupe podjednako radili na njemu. Nakon toga počet će razvoj vladavine Rogera Watersa čija će "diktatura" dovesti do raspada grupe deset godina kasnije, nakon zlatnih sedamdesetih, to jest najuspješnijeg razdoblja u radu grupe, najuspješnijeg "statistički", po popularnosti, po prodaji albuma i po financijskim rezultatima. Jedina skladba koju je na tom albumu potpisao samo Waters jest "Free Four", glazbeno vesela i prpošna, a po stihovima je inkubator iz kojeg će kasnije buknuti "The Wall" i "Final Cut". Za vrijeme snimanja "Tamne strane Mjeseca" "Floydi" su stigli svirati svoju glazbu po Francuskoj, čak na nekim baletnim predstavama.

Još su nešto "Floydi" stigli napraviti za vrijeme snimanja albuma "Dark Side of the Moon": snimiti glazbeni film "Live at Pompeii". Nakon neuspjelog pokušaja dogovora za suradnju na nekom filmu Adriana Mabena, ostvarili su drugu ideju ovoga redatelja, da odsviraju sat svoje glazbe nasred praznog starorimskog amfiteatra u Pompejima, okruženi samo nekolicinom članova iz ekipe i lokalnom djecom koju su redari pustili na snimanje. Film nije dovršen u Pompejima, već u studiju u Parizu, pa su ti dijelovi filma "noćne scene". Kasnije će film biti proširen scenama sa snimanja albuma "Dark Side of the Moon".

Na albumu "Dark Side of the Moon" tek u pretposljednjoj skladbi, "Brain Damage", Waters prvi put na albumu preuzima ulogu glavnog vokala. Bio je svjestan da ima lošiji glas od Gilmoura, pa ga je Gilmour morao ohrabrivati da ipak i on zapjeva. Iako se po potpisima autora pojedinih skladbi i ovaj album čini prilično "demokratičnim", po prvi put je na jednom albumu "Pink Floyda" Roger Waters, na svoj izričiti zahtjev, sam napisao sve stihove. Kasnije će se pokazati da je to bila prva sjemenčica kasnijeg nepopravljivog razdora u grupi, iako je Gilmour smatrao da su stihovi tako dobri da su zasjenili i glazbu. Taj je album jedan od najprodavanijih i najdugovječnijih na vrhovima top lista svih vremena.

Nakon ovoga albuma samo je Mason kupio kuću na jugu Francuske, svi ostali kupili su vile u Grčkoj. Trideset godina kasnije Waters je izjavio: "Moram prihvatiti da sam u tom trenutku postao kapitalist. Više se nisam mogao pretvarati da sam odani socijalist." No, dio je zarade ipak dao u dobrotvorne svrhe.

Od siječnja do srpnja 1975. "Floydi" su opet u studiju. Do tada su već opet koncertno izvodili neke nove skladbe. I na ovom će albumu svirati, kao i na prethodnom, saksofonist Dick Parry. Glavna skladba albuma posvećena je nostalgijom za Sydom Barrettom. Pisanje stihova opet je preuzeo Waters. Za vrijeme snimanja ovog albuma koji će se zvati "Wish You Were Here", grupa je stigla biti i na turneji po Americi. Gilmouru je na snimanju albuma bilo neugodno pjevati neke Watersove stihove, a Waters se još uvijek u pjevanju baš i nije snalazio, pa su za jednu skladbu, "Have a Cigar" unajmili pjevača Roya Harpera. Poslije je Waters zaključio da je to bio loš potez. Roy je to dobro otpjevao ali to više nisu bili "Floydi". Te se godine Waters rastao sa suprugom. I u grupi je bilo previranja, što nije utjecalo na popularnost novog albuma za koji su mnogi smatrali da je nadmašio svoga prethodnika. Neki su pak mislili da je to jadan album! Waters je potpisnik ili bar supotpisnik svih skladbi s albuma, a Mason, njegov najbolji prijatelj iz grupe, po prvi put se nigdje imenom ne spominje. Album je izašao u rujnu 1975. godine i prije će izaći sljedeći album nego će "Pink Floyd" igdje zasvirati uživo pred publikom!

U travnju 1976. počelo je snimanje novoga albuma. Već su od ranije postojale dvije skladbe koje nisu objavljene na prošlom albumu. U Watersovim stihovima na albumu "Wish You Were Here" dominiralo je razočaranje, a sad će iz stihova izbijati agresija. Novi album, "Animals" poklopit će se s duhom vremena bolje nego što bi itko očekivao. Uz to Waters napreduje u osvajanju vlasti u grupi. Potpisuje sve skladbe, a samo jednu dijeli s drugopotpisanim Gilmourom. U tekstovima je inspiriran "Životinjskom farmom" Georga Orwella. One dvije pjesme koje nisu stale na prošli album, "Raving and Drooling" i "Gotta Be Crazy" prerađene su i preimenovane u "Sheep" i "Dogs". S još samo dvije nove skladbe ovaj je album već postao zaokružena cjelina. Od tih dviju skladbi jedna je, "Pigs on the Wing", podijeljena na dva dijela, s kojima album počinje i završava. To je, tek sada, prva prava ljubavna pjesma "Pink Floyda", čak optimistična, jer se u to vrijeme, nakon rastave braka, Waters ponovno sretno zaljubio.

Waters je osmislio i izgled omota za taj album. Dok se vozio biciklom po južnom Londonu, fotografirao je elektranu Battersea i njen "koban" i "nehuman" izgled mu se dopao. Dosjetio se između njena četiri dimnjaka postaviti veliki balon u obliku svinje, punjen helijem, a 14 je fotografa nekoliko dana snimalo. Svinja je jedan dan čak i pobjegla u nebo, jer je puklo uže kojim je bila vezana za tlo, ali se neoštećena prizemljila na nekoj poljani u Kentu pa su otišli po nju i nastavili snimanje. Album je objavljen u siječnju 1977. godine. Onda je konačno uslijedila turneja po Europi i Americi.

Waters se sve više sukobljavao s članovima grupe i odvajao se od njih, a pogotovo se sve više razilazio s Wrightom. Sve je teže podnosio velike stadionske koncerte na kojima publika urla, viče i puca petardama, a najmanje pažljivo gleda i sluša. Počeo se za vrijeme koncerata "svađati" s "neposlušnom" i "nemirnom" publikom, vikao je na nju, a na jednog je obožavatelja u prvom redu gledališta na posljednjem koncertu turneje, na novosagrađenom olimpijskom stadionu u Montrealu, pljunuo kad mu je ovaj dosađivao upornim traženjem da odsviraju "Careful With That Axe Eugene". Bio je to početak njegove ideje da između sebe i publike izgradi čvrsti, visoki, neprobojni i neprozirni zid.