Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
25

Bookmark

Data

Released Ožujak 2017
Format Albumi
Vrsta / Fusion / Smooth jazz
Dodano Utorak, 11 Srpanj 2017
Žanr Jazz
Length 58:48
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2017
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6076857
Edition details objavljeno: 24.3.2017.; snimanje, miks, mastering i postprodukcija: Saša Han Dolenc; snimano: Kulturni centar Travno i prostorije HDS-a - veljača i ožujak 2016. godine
Tags Croatia Records Zagreb Jazz Portrait Saša Han Dolenc

Review

Ovaj sastav ima posebno mjesto u hrvatskom jazzu, zato što dosljedno slijedi vlastiti glazbeni put. Jedan je od najpostojanijih sastava u povijesti hrvatskog jazza koji godinama djeluje u istoj postavi. Na prvoj probi, 1991., sudjelovali su bubnjar Jurica Uginović (tragično preminuo 1998.), sopran i tenor saksofonist Saša Nestorović, kontrabasist Nenad Jura Vrandečić i gitarist Mario Igrec. Umjesto Ugrinovića 1998. kvartetu se pridružio Borna Šercar, a dolaskom klavijaturista Hrvoja Gallera sastav je 2011. proširen u kvintet. U toj postavi je ostao do danas i u smislu kontinuiranog djelovanju istih članova definitivno je, u novijoj hrvatskoj glazbenoj povijesti, najdugovječniji sastav. Tome je, prije svega, zaslužan velik glazbeni entuzijazam svih članova sastava i iskrena želja zajedničkog muziciranja te ustrajanje na vlastitom jazz izrazu.

Nestorović: »Jazz orkestar HRT-a djeluje već 65 godina, ali to je veliki sastav. Ne znam što se računa, ima raznih sastava, nisam siguran koliko je koji trajao, ne znam ni kada je sve to vrijeme prošlo. Tajna dugovječnosti ZJP-a su ljetne radionice na otoku Braču, gdje se skupljamo i radimo s mladima, to nas puni energijom. Osim toga, njegujemo korektne odnose, pune poštovanja. Možemo si sve otvoreno reći, ali biramo riječi.«

Vrandečić: »Sjećamo se također dugog vijeka trajanja sastava BP Convention Boška Petrovića no kod njih se tijekom postojanja izmjenjalo na desetke glazbenika, a ostale jazz grupe su postojale neko vrijeme i prestale s djelovanjem, a pojedini su članovi nastavili svoju solo karijeru.«

Igrec: »Možda je tajna dugovječnosti u tome što rijetko nastupamo pa se zaželimo zajedničkog muziciranja. Naravno, šalim se. Očito se u svojoj različitosti uzajamno nadopunjujemo i sve rezultira posebnim, zajedničkim zvukom.«

Na tom tragu su i Šercarova razmišljanja: »Umjetnost, tj. glazba, kreativno izražavanje, na prvom su mjestu s, naravno, međusobnim poštivanjem unutar sastava i prihvaćanjem svakog baš onakvog kakav jest, kao glazbenika i čovjeka.«

Rekonstrukcije kompozicija

Osim što je ZJP godinama zadržao istu postavu, ostao je vjeran svom zvuku i koncepciji. Na početku to su zapaženi bili tematski koncerti, otprilike jednom mjesečno u MMcentru Studentskog centra, na kojima je portretirao legendarne jazz autore, među ostalima Theloniousa Monka, Johna Coltranea, Charliea Parkera, Milesa Davisa i Dukea Ellingtona.

Vrandečić se prisjeća: »U početnoj fazi djelovanja kao i svi mlađi glazbenici okušali smo se u jazz standardima velikana jazza, ali s vlastitim aranžmanima pa i rekonstrukcijama kompozicija i doradama po našem ukusu.«

Nestorović: »Bili smo oduševljeni publikom i zvukom, aranžirali smo, prilagođavali, dodavali neke posebnosti i uz to stvarali naš zvuk. Sjećam se Ellingtonove »Come Sunday« koju nikad nisam čuo u izvedbi na električnoj gitari, ali pokazalo se moguće.«

Igrec: »Uz to što smo publici približavali određene velikane jazza i mi smo učili ulazeći u specifičnosti autora. Ali najvažnije je da nismo naprosto prosviravali kompozicije nego smo se trudili dati svoj pečat. Stavljali smo ih u neke naoko čudne aranžmanske situacije, ali tako da ne izgube svoj okus. Dakle polako smo stvarali svoj zvuk.«

Umjetnički izričaj

ZJP je uspjeh postigao upravo zahvaljujući prepoznatljivom originalnom glazbom zbog čega je doživio 25 godina, što je duboka starost govorimo li o uobičajenom trajanju postava u jazzu. Velik poticaj bila je pobjeda na Heineken natjecanju u BP Clubu, kad su, suprotno očekivanjima, izabrani za najbolji sastav u jakoj konkurenciji u kojoj su, među ostalima bili Boilersi koji su večer prije imali mnogobrojnu zagrebačku krema-publiku. Najvažniji doprinos ZJP je dao stvaranjem autorske glazbe pri čemu svi članovi sudjeluju kao skladatelji što se očitovalo već na tom natjecanju. Management Heinekena naglasio je originalnost i poslao sastav na veliku turneju od 10 koncerata.

U novije vrijeme, sad kao kvintet, Portretovci su proširili način djelovanja u smislu izvođenja s klasičnim gudačim postavama kao što su kvartet i orkestar. Tu suradnju napravili su, između ostalog, s poznatim orkestrom Acoustic Project kojeg čine članovi zagrebačke filharmonije. Također njihove nove skladbe sve više poprimaju formu višestavačnih djela kao što je to u klasičnoj glazbi, gdje su pojedini dijelovi s improvizacijama svedeni gotovo na minimum. Jednu takvu snimili su za novi album.

Vrandečić: »Vlastite skladbe su nas zapravo održale na okupu i svaki put iznova motivirale na skladanje i okupljanje prilikom snimanja i koncertiranja.«

Igrec: »Naše skladbe su naša legitimacija, to smo naprosto mi. Meni, primjerice, upravo je to razlog zbog kojeg se bavim glazbom.«

Šercar: »Na taj način istražujemo i kreiramo specifičan zvuk i umjetnički izričaj.«

Nestorović: »Kasnije bih tu i tamo čuo od raznih glazbenika da ih usrećuje što ne sviramo standarde, nego radije vlastite skladbe, ali trudili smo se i ponekad neki standard odsvirati dobro, koliko smo mogli.«

Teški zadaci


ZJP-ovci su glazbenici bogatog iskustva koji su dobro upoznati s raznim aspektima jazza, stilovima, ritmovima, trendovima, motivima hrvatske narodne glazbe... Sve se to osjeća u njihovoj glazbi, naravno i na novom CD-u. Budući da godinama sviraju zajedno, iznimno su uigrani, poznaju se u dušu. Zato se skladbe doimaju kao da su pisane upravo za te glazbenike, za njihove afinitete i karaktere. Svaka zvuči drukčije, a s druge strane u skladu s njihovim prepoznatljivim zvukom. Svaka donosi svoju priču, ima svoju dramatiku i ugođaj, drukčije je žanrovski obojena, u drukčijem tempu, neke su vedre i rasplesane, a neke isražavaju dobok unutrašnji nemir... Bez razmetanja i težnje za atraktivnošću, samo zato da bi se dopali, sviraju zrelo, smireno, opušteno; čak i kad se upuštaju u free to se doima kao nasušna potreba a ne želja za iskazivanjem ekstravagancije. Iako su od reda sjajni improvizatori, njihova su sola gotovo neprimjetna, u službi pojedine skladbe, ne da pokažu što znaju nego da urese izvedbu, a svaka je brižno dotjerana, puna filigranskih detalja, raskošna i ispunjena krasnim bojama.

Nestorović: »U stvaralaštvu sastava najvažnije je da su skladbe već zamišljene baš za ljude koji ih izvode. Dovoljno se dugo poznajemo da možemo unaprijed odrediti specifičnosti sviranja svakoga od nas. Naravno, često pretjeramo i zadamo si teške zadatke, ali smo u međuvremenu otkrili da nas baš to veseli.«

Igrec dodaje: »Važno je poštivanje tuđe ideje ali i prihvaćanje svih sugestija ako se pokažu kao dobitne. Pritom individualno glazbeno sazrijevanje utječe u kreativnost benda.«

Uvažavanje kreativnog impulsa

Dan poslije koncerta članovi kvarteta će na Muzičkoj akademiji održati glazbenu radionicu na temu komunikacije i sviranja u jazz ansamblu. Nakon što će nešto odsvirati, razgovarat će sa studentima o realnosti nepostojanja jazz scene i načinu na koji se ipak može i mora djelovati, u nadi za nekim boljim budućim vremenima.

Nestorović: »Radionice su važne za prenošenje iskustava, razmjenu informacija, ponekad ljudi na radionici promijene svoje stavove, odu u sasvim drugom pravcu od onog kojim su navikli. Do sad smo održali puno radionica i rezultati su svuda oko nas, svakodnevno se susrećemo s njima. Iako postoje brojne Youtube lekcije i radionice, ipak se energija sviranja najbolje prenosi uživo. Nije još pronađen takav cjeloviti transfer ljubavi i duhovnosti digitalnim slikama, bar ne za sada.«

Igrec je dodao: »Nakon toliko godina zajedničkog sviranja svjesni smo važnosti komunikacije unutar sastava; kako prije muziciranja kroz dogovor, tako i za vrijeme sviranja kroz uvažavanje i poštovanje svačijeg kreativnog impulsa bez ego tripa. Zato to iskustvo želimo podijeliti s mlađima. Glazbenici uvijek nešto nauče od moderatora, razmijenjuju iskustva, ali ne smetnimo sa uma da i mi odemo bogatiji za nova iskustva!«

Vrandečić: »Glazbene radionice su velika korist ponajviše za mlađe glazbenike jer u smislu jazz glazbe zapravo samo na njima mogu čuti sve vrste informacija koje zanimaju nekog instrumentalista, pogotovo što se s mentorima može direktno komunicirati  pitati za sve male tajne »velikih kuhara«, tj. saznati one finese koje ne možete dobiti u školi ili putem gledananja i slušanja s distance.«

Iako više nije s nama, kroz svaki projekt ZJP-a naša jazz zajednica prisjeća se Jurice Ugrinovića. I ovaj koncert, kao i album, posvećeni su ovom divnom ljudskom biću, dragom prijatelju i suradniku čiji spomen uvijek ozari lica onih koji su se družili s njim.

Davor Hrvoj, Novi list od 19. ožujka 2017.

Hits 247

Posljednje recenzirano - Jazz