Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released 1990
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Folk-rock
Dodano Utorak, 04 Srpanj 2017
Žanr Rock
Length 39:30
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država SAD
Etiketa Bar/None Records / Restless Records
Edition details Producent: Gene Holder
Tags Yo La Tengo Gene Holder Bar/None Records Restless Records

Review

Prvi uistinu veliki – a opet, tako mali – album Yo La Tengo istovremeno je i endemsko biće u njihovoj radionici. Jer, koliko god "Fakebook", kronološki gledano, bio pravi početak pa tako i pravo mjesto za upoznavanje s ovim jedinstvenim bendom, toliko bi upoznavanje s radom Ire Kaplana i društva putem baš te zbirke moglo itekako navesti na krivi trag.
Nakon sjajnih uštimavanja, traženja i pronalaženja pogodnih i efektnih receptura za sve što su glazbeno imali ponuditi na albumima "Ride the Tiger", "New Wave Hot Dogs" i "President Yo La Tengo", mala ekipa iz Hobokena odlučila je, naime, snimiti tiši, umiljatiji, na folk oslonjen album sastavljen pretežno od obrada. Pomalo neobičan potez, više nalik hvatanju pauze između značajnijih koraka, postao je pak, lakoćom kojom mu odišu i note i šarmom koji ne blijedi ni desetljećima kasnije, jedan od najboljih albuma u portfelju Yo La Tengo. Pritom šesnaest kratkih (prosječna minutaža pjesama je nešto iznad dvije i pol minute), nježnih low key pjesama na "Fakebook" nisu tek zafrkancija ni zahvala uzorima, a ni predah, već vrlo kompaktna zbirka s posve vlastitim okvirima i logikom, ugođajem i pričom. Da, baš kao takva – remek-djelo!
U čemu leži čar ovog malog velikog albuma? Pa... iako su od samih početaka pravili male korake, Yo La Tengo su odmah dali do znanja i da ne osluškuju niti mare za očekivanja i da im je nepredvidljivost više spontana nego programska osobina. "Fakebook" je nakon propitkivanja indie obrazaca, nakon više-manje spretnog meandriranja između pop-melodija i propuhujećeg gitarskog feedbacka, između afiniteta prema folk-rocku i pojačanih apetita pri čitanju kuharica alternativnoga rocka, vrativši nakratko u postavu gitarista Davea Schramma, zvučnoj slici benda dao (neočekivano?) fino, nenametljivo zaokruženje. Čitav niz obrada iz različitih kajdanki, od Kinksa do Cat Stevensa, od Johna Calea do Daniela Johnstona, u izvedbi Yo La Tengo isključuje ironijske odmake baš kao i izvođačko idolopoklonstvo, a postignuta toplina zvuka razoružat će i najzahtjevnije uši. Od prvih taktova uvodne, autorske "Can't Forget", koja svojom countryjem obojenom gitarom kao da daje smjernice nježnom Kaplanovom vokalu, taj će se štih na albumu zadržati kao okvir djelovanja, čak i kad odluče preraditi vlastitu, inače nimalo low key ljepoticu "Barnaby, Hardly Working" s prethodnog albuma (da, itekako se može istovremeno obožavati ova uglađenija i originalna, predivnim gitarskim loopom nošena originalna verzija).
A u taj okvir nagurali su Ira, Georgia i ostatak društva štošta... "Griselda" je zaigrana obrada pjesme iz kataloga The Holy Modal Rounders, a neodoljiva "Here Comes My Baby" dolazi iz pjesmarice Cat Stevensa, s tim da su se Yo La Tengo, kako sami naglašavaju u bilješkama, poslužili verzijom benda The Tremeloes, koji su je 1967. i prvi snimili. Uz takvo zagrijavanje sve ostalo se nakon desetak slušanja čini kao let na auto-pilotu. Što, naravno, nije bio ni blizu tako jednostavan zadatak. Vedra, prijateljska atmosfera ono je što je cijeli set pjesama dočarao, a kako je uistinu bilo u studiju, znaju članovi benda i njihov producent Gene Holder. Dok slušamo "Yellow Sarong" iz pjesmarice manje poznatih The Scene is Now ili simpatično otkačeni doo-wop "Emulsified" iz radionice Rexa Garvina i The Mighty Cravers ništa izvan te glazbe ionako nije ni bitno. Kad u taj jukebox obrada umiješaju i svoje "The Summer", "What Comes Next" i još jednu preradu vlastitih nota, "Did I Tell You" s albuma "New Wave Hot Dogs", sadržaj se neće zamutiti, već će spona među naizgled teško spojivim sastojcima ojačati.
Ako vas koji još niste osluhnuli do boli jednostavne ljepote "Fakebook" zanima kako se u sve navedeno još uklapaju obrade The Kinks ("Oklahoma, USA"), lo-fi legende Daniela Johnstona ("Speeding Motorcycle"), The Flamin' Groovies ("You Tore Me Down"), The Flying Burrito Brothers ("Tried So Hard" iz faze nakon odlaska Grama Parsonsa) ili Johna Calea ("Andalucia"), nema druge nego se prepustiti. Ovaj album uzvraća pažnju mnogostruko, garantiram. A sve bez poze, bez kalkulacije, bez velikih poteza i "in your face" bravura, izvedeno elegancijom istinskih meštara, a zapravo tek zaljubljenika u glazbu kakvu i sami žele dijeliti sa svima koji su voljni ukrcati se na njihov vlak. Da, ondje gdje je priča o Yo La Tengo napokon dobila konkretan zaplet naći ćete sve ono što ovaj predivan bend jest, ali i što nikada više neće biti. Bar ne u ovako "slatkom" celofanu, pri čemu ne mislim na likovnu opremu albuma.

Toni Matošin

Hits 218
Ride the Tiger « Ride the Tiger Yo La Tengo Albumi Kronologija May I Sing with Me » May I Sing with Me

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42