Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2017
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Indie rock / Noise rock / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 12 Siječanj 2018
Žanr Rock
Length 46:39
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2017
Država Europa
Etiketa Dirty Hit
Catalog Number DH00213
Edition details objavljeno: 29.9.2017.; producent: Justin Meldal-Johnsen
Tags Dirty Hit Justin Meldal-Johnsen Wolf Alice

Review

Odmah na početku imam potrebu razjasniti: Ovo neće biti objektivna recenzija. „My Love Is Cool“, debi britanske četvorke Wolf Alice iz 2015., spada u sam vrh meni omiljenih albuma te je u slušanje njegovog nasljednika, „Visions Of A Life“ bilo praktički nemoguće ući hladne glave. Iako je i prethodnik obilovao utjecajima od grungea, preko psihodelije pa sve do synth-popa, singlovi koji su najavili „Visions Of A Life“ su dali naslutiti kako će biti riječ o još raznovrsnijem albumu. Produkcija je prepuštena Beckovom basistu Justin Meldal-Johnsenu, koji nam je ranije ove godine ponudio jednog kandidata za album godina, sjajan „After Laughter“ Paramorea, a na „Visions Of A Life“ je nadmašio čak i njega.
Već prvih nekoliko pjesama daje do znanja kako album neće biti ništa kompaktniji od svog prethodnika, „Heavenward“ je kombinacija shoegazea i Cranberriesa, „Yuk Foo“ jedan veliki izljev bijesa naprema kojem „You're A Germ“ s „My Love Is Cool“ djeluje sasvim pitomo (a koja je originalno najavila album te dovela do velikog upitnika oko toga u kojem smjeru bend ide), a „Don't Delete The Kisses“ spoken-word recitacija pjevačice Ellie Rowsell ukomponirana sa synth-pop pozadinom i refrenom.

„Beautifully Unconventional“ se ne ističe toliko svojom originalnošću, riječ je o dosta standardnom radio-friendly hitu, ali u svakom pogledu dotjeranom do savršenstva, od Ellieinih vokala do gitara i ritam pozadine. Folk utjecaji koji su pratili bend od samih početaka dok su bili duet Ellie i gitarista Joffa Oddieja se i dalje pojavljuju na „Planet Hunter“ te posebno na laganoj „After The Zero Hour“, dok su neki potpuno neočekivani dodaci, poput gospelom inspiriranog početka „St. Purple & Green“, toliko dobro implementirani da je nemoguće zamisliti pjesmu bez njih.

Mjesto na kojem je album napravio velik korak naprijed u odnosu na debi album je u završnici. „My Love Is Cool“ završava s Ellieinim repanjem na „The Wonderwhy“ praćenim s minutom tišine i onda ipak nešto neupečatljivijom kratkom akustičnom pjesmom istog imena. „Visions Of A Life“ također završava istoimenom pjesmom, ali ovdje je riječ o najambicioznijoj pjesmi koju je bend dosad snimio. Trajući nešto manje od osam minuta, pjesma nas vodi kroz niz shoegaze riffova koje nam je bend pripremio, sve povezano Ellieinim fantastičnim vokalima i pomalo nihilističkim tekstovima („I heard that journeys end in lovers meeting, but my journey ends when my heart stops beating“).

Ako bi se jedna stvar mogla prigovoriti, to je da, dok je bend glazbeno napredovao, tekstovi se uglavnom drže iste tematike odrastanja kao i na prethodniku. Ellie još uvijek piše iz perspektive tinejdžerke, iako su joj te godine prošle još prije nego što su izdali svoj „Blush EP“ sad već pomalo daleke 2013. Ipak takve zamjerke ne umanjuju činjenicu da je „Visions Of A Life“ fantastičan uradak, prožet nizom inspiracija koje su spojene u iznimno kompaktan i ugodan za slušati album te s uzbuđenjem iščekujemo vidjeti što za nas u budućnosti sprema londonska četvorka.

Janko Sladović

Hits 76

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42