Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2017
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Death metal / Alternative metal / Groove metal / Speed/Trash Metal
Dodano Petak, 27 Siječanj 2017
Žanr Heavy Metal
Length 46:05
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2017
Država Europa
Etiketa Nuclear Blast
Catalog Number 3640-2
Edition details objavljeno: 13.1.2017.; produkcija: Jens Bogren; snimano: 2016. - Fascination Street Studios, Örebro, Švedska
Tags Nuclear Blast Jens Bogren Sepultura

Review

Roboti dolaze i osvajaju svijet. Tema poznata iz mnogih književnih i filmskih djela, razvojem tehnologije čini i tu mogućnost vjerojatnom. Automatizacija društva kao paradigma modernog doba i opasnosti koje ono nosi, zahvalna su tema dulje vrijeme i u glazbi. Što se Sepulture tiče, roboti su već ovdje i okupirali su naše mozgove kombinacijom šarenih kockica i emotikona dok se bjesomučno sudaramo s drugim ljudima na cesti gledajući u svoje ekrane.

"Machine Messiah", četrnaesti studijski album brazilskih veterana, ne gubi vrijeme i prenosi svoj sociopolitički komentar u deset pjesama okupljenih oko koncepta robotizacije modernog svijeta u kojem nema mjesta za ljude koji misle svojom glavom, nego samo žive u svijetu mašte o nekim prijašnjim, boljim vremenima. Album otvara naslovna stvar i odmah je vidljiva razlika u odnosu na prethodne albume. Umjesto direktno u glavu, Sepultura kreće s najsporijom stvari na albumu koja raste kroz izmjenu clean vokala i gitare do konačne eksplozije sredinom pjesme i u sporom valjanju rifa ruši sve pred sobom. Slijede dvije pjesme kojima je album najavljen. "I Am the Enemy" podsjetnik je na Sepulturine početke, brza dvoipominutna paljba Kisserovih rifova i Greenova otrovnog vokala, dok "Phantom Self" predstavlja ono novo u njihovoj glazbi, Sepulturu koju nije strah eksperimentirati s novim zvukovima i kompozicijskim rješenjima.

Album ovdje dobiva na snazi i redom se izmjenjuju novo i staro u Sepulturinu zvuku. Posebice se izdvajaju "Sworn Oath", "Resistant Parasites" i "Vandals Nest" koje jedna za drugom svjedoče o novostečenoj sigurnosti i mogućnostima Sepulture da prilagodi svoj klasični zvuk novim vremenima. Dok je prethodni album, "The Mediator Between Head and Hands Must Be the Heart", bio klaustrofobičan izlet prema onome unutarnjem, novi album djeluje životnije i svježije te prikazuje želju grupe da se otvori prema van i nekom novom horizontu. Za ovo je ponajprije zaslužan glavni pokretač, gitarist Andreas Kisser, čije solaže djeluju razigrano i inspirirano, dok su rifovi uvijek pokretni i ovijaju se poput živih strujnih žica oko pjesama. Zasluge pripadaju i mladom bubnjaru Eloyu Casagrandeu kojem je ovo drugi album s grupom. Casagrande prikazuje svu raskoš talenta kroz album, bilo da je riječ o zvučnom napadu blast beatova ili opuštenom, skoro bossa nova, ritmu. Svojom izvedbom i mladenačkom energijom kao da je potaknuo i druge članove grupe da pomaknu granice svojih sposobnosti.

Sepultura već nekoliko albuma grabi naprijed i svaki novi album mijenja formulu taman toliko da se nastavlja na prethodni a da nije njegova kopija. "Machine Messiah" je, u tom kontekstu, usavršavanje te formule i to ga čini najkompletnijim izdanjem još od 1991. i albuma "Arise". Albumu pomaže i odličan produkcijski posao Jensa Bogrena koji daje albumu dodatnu dimenziju koja potiče ponovno preslušavanje i otkrivanje novih elemenata.

Boris Čičovački

Hits 470
Kairos « Kairos Sepultura Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42