Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Sno sna


Bookmark

Data

Released Rujan 2017
Format Albumi
Vrsta Psychedelic / Alternative/Indie Rock / Indie Folk / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Utorak, 26 Rujan 2017
Žanr Indie
Length 35:31
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2017
Država Hrvatska
Etiketa Moonlee Records
Catalog Number -
Edition details Datum objave: 14. rujna 2017. / Produkcija: Boris Mladenović
Tags Seine Ivan Ščapec Moonlee Records Boris Mladenović

Review

Pospremivši Vlastu Popić u najdonju ladicu svoga radnog stola, Ivan Ščapec, u puku znan i kao Ivča, iz jedne od ladica izvadio je s dosad najambicioznijim namjerama svoj stari projekt Seine. Naglašenije minimalističan, više folku naklonjen koncept pokrenut je još u Ivčinim gimnazijskim danima, prije desetak godina, od kada se u toj ladici nataložila hrpica pjesama dostupnih besplatno na internetu. Nakon razlaza s dugogodišnjom suradnicom u oba projekta, Tenom Rak, ali i pobjedom sa Seine na banjalučkom Demofestu, taj kantautorski projekt prerastao je u bendovski i, evo, urodio prvim albumom.
"Sno sna" daleko je od pojma s kojim se rimuje, što potvrđuju brojne pozitivne reakcije, mada nerijetko pomalo i pretjerane. Na prvu me cijelom pričom podsjetivši na lo-fi ventile Loua Barlowa kad bi mu Dinosaur Jr, pa i Sebadoh, postali preveliki, Seine se na svom "Snu sna" ipak brzim koracima razvija u novu glazbenu priču kaloričnijeg sastava. Brzo ćete, naime, već sa sjajnim uvodnim trojcem pjesama – "Spavam", "Svog" i "Privatno tijelo" – osjetiti posve jasnu energiju što prodire kroz prethodno definiranu koncepciju, izvođačku i autorsku snagu sposobnu dotadašnji off-projekt prometnuti u punokrvni bend. Udružen s Boškom Miljuškovićem na basu i Dimitrijem Mekotanovićem na bubnjevima u, dakle, klasičnoj rock-postavi, Ščapec kao da je prazninu koju (mu) je ostavila Vlasta Popić popunio najosobnijim zamislivim načinom.
A Seine pritom ostaju na istim ili sličnim dosezima. Opet nam album na kraju ostavlja dojam (tek) potencijala, poligona s kojeg može (ali ne mora) stasati nešto uistinu jako i dorečeno. Sama po sebi, glazba je ovdje uglavnom vrlo zanimljiva, ambiciozna bez namjere da se šepuri time ("Spavam"), mjestimice i briljantna ("Šilo"), ali zastaje kad joj ustreba nastavak, puna realizacija. Kad treba polučiti "pravi" album. Jer, već nakon sjajnog početka, dobivamo bespotrebnu, pomalo sidbaretovsku, ali posve nezanimljivu pjesmicu "Bubamara", u kojoj Ivčin vokal, i inače problematičan u svojoj tankoći, već i iritira, što će dovesti do "savršenstva" u masakriranju narodne "Janko" koju pjesmu kasnije. Uz to, i dalje su problematični tekstovi koji ostaju u na razini forsirane alter-poetike, ponegdje čak postavši vic, kao u "Ko", koju spašava raspoložena gitara, odnosno, sama moć njezine glazbe.
Drž'mo se, dakle, glazbe koja je u slučaju Seine uistinu zanimljiva, i to baš zato što se ne dade olako kategorizirati. Iako sve, negdje više, negdje manje, miriše na suvremene folk recepture, to je samo jedan važan začin u nekonvencionalnom malom glazbenom loncu, baš kao što je akustična gitara tek podloga po kojoj Seine mogu slikati sloj po sloj novih alt-rock avantura. Autorska ambicioznost tu je u konačnici vjetar u jedra projektu koji ima dovoljno aduta u rukavima i notama da ga se ne ispušta iz ruku.

Toni Matošin

Hits 300

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42