Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Other


Bookmark

Data

Released Lipanj 2017
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Club/Dance / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Petak, 11 Kolovoz 2017
Žanr Pop-Rock
Length 41:08
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2017
Država Europa
Etiketa Cooking Vinyl
Catalog Number COOKCD645
Edition details objavljeno: 16.6.2017.; producent: Guy Sigsworth; snimano: 2016. - 2017. - Frou Frou Central (London)
Tags Cooking Vinyl Alison Moyet Guy Sigsworth

Review

Jedan od najboljih ženskih vokala koje je iznjedrio Otok, Alison Moyet stasala je u vremenu  pretežno muških vanserijskih glasova, poput onog Andy Bella, Marca Almonda, Davea Gahana.  Još tijekom razdoblja Yazooa te nastavne solo-karijere, Alison je plijenila svojim dubokim, snažnim glasom kojim se lakoćom kretala kroz oktave. Nekoliko desetljeća kasnije, ona se jednako dobro snalazi u plesu kroz oktave, a godine su tek ponešto načele više registre u kojima se gubi baršunasost po kojoj ju je bilo jednostavno prepoznati.

Nakon četiri godine pauze, novi album  “Other” može svojim nazivom pogrešno navesti da je krenula u neke nove glazbene vode. Ponovo u suradnji s producentom Guyem Sigsworthom s kojim je surađivala i na prethodnom albumu “Minutes”, i dalje se bavi dramom. Tekstovi su puni situacija i problema, teških trenutaka. Kako u glazbi, tako i u pisanju tekstova Alison i tematski i glazbeno nastavlja manje mainstream vodama što donosi dozu napetosti i iščekivanja kod preslušavanja albuma. Vrludanjem kroz stilove od pjesme do pjesme ona ponekad  eksperimentira, a ponekad se igra. Pomalo iznenađujuće na podosta mirnom albumu, pjesmom “Giddy Happy”  vraća se elektronici tj. electro discu, zvuku kojim je postala poznata u 80-tima. Prisjećanje na 80-te još više naglašava razliku u načinu života tada i današnjeg, opsjednutog pametnim telefonima, aplikacijama i smješkićima, što parodira u pjesmi.

Sveukupno gledano, u njenoj kuhinji nisu se izmiješali samo glazbeni stilovi, Moyet i kao tekstopisac kombinira  Woolfovski svoju struju svijesti s modernim twitterovskim načinom komuniciranja kratkim porukama. Rezultat su tekstovi koji na trenutke nisu ritmički sklopljeni s glazbom, a isprekidanost misli i izražaja otežava razumijevanje pjesama.  “April 10” najjasniji je primjer i, prema autoričinim riječima, slijed je njenih misli tijekom datuma iz naslova pjesme tj. recitala.

“The English U” gotovo je obiteljska pjesma kojom Alison opisuje svoju gramatikom opterećenu majku, a na kojoj prateće vokale pjeva i njena kći Alex.

Moguće je Alison Moyet gledati kao apstraktnu umjetnicu koja na svoj način iznosi umjetnost koja se ne mora svidjeti svima, a svatko ju može protumačiti na svoj način.

Na ovom albumu nema pjesme koja će vas melodijom i ritmom zaraziti. Aduti su izražajan glas i ranije spomenuto vrludanje po stilovima što ga čini zanimljivim. Alison Moyet iskoristila je vrijeme nakon Yazooa da pobijedi u borbi sa svojim demonima, razvije se kao umjetnica i na pragu 60-tih, ona je prvenstveno savršen izbor za osobe svojih godina koje traže poznati i smireni glas te dovoljno kvalitetne pjesme. Moyet nije iznimka u putu kojim je usmjerila svoju karijeru. Put su ranije utabali Barbra Streisand, Michael Bolton i sl., orjentirajući se na nenapadni pop i dalje kroz njega plijeneći pažnju svojim glasom.

Antonija Jelić

Hits 238

Posljednje recenzirano - 42