Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Fleetwood Mac


Bookmark

Data

Released Srpanj 1975
Format Box set
Vrsta Soft rock / Classic Rock
Dodano Ponedjeljak, 12 Veljača 2018
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 4
Edition date Siječanj 2018
Etiketa Warner Music Group
Edition details Datum objave: 19. siječnja 2018.
Tags Reprise Records Fleetwood Mac Keith Olsen

Review

Oni nisu navodno jedan od najznačajnijih bendova desetljeća, oni su jedan od najznačajnijih bendova svih vremena. Za ovu tvrdnju nije bitan broj objavljenih albuma, broj održanih turneja, pohvale kritičara, ukupan zbroj zarađenih zelembaća , bitna je ostavština, bitne su ideje, ideje koje u nauci mogu imati apsolutnu i nezavisnu vrijednost;  ideje koje se u glazbi  vrednuju samo prema talentu autora koji ih iznosi, te konačno originalnost rezervirana samo za odabrane.

A kako je sve to nastalo?

Kao i za mnogo dobre glazbe zaslužan je inkubator  oca britanskog bluesa Johna Mayalla. Godine 1967. Peter Green napušta Bluesbreakerse u kojima je zamijenio Erica Claptona, pa zajedno s basistom Johnom McVieom formira novi bend. Pridružuju im se sićušni slide gitarist Jeremy Spencer, te gorostasni bubnjar Mick Fleetwood. Godinu kasnije Green dovlači perspektivnog gitarista Dennyja Kirwana, pa je tako oformljena grupa imala jedinstvenu glazbenu Maginot liniju od tri gitariste s kojom su doslovce rasturali i koji su osim zavidne svirke posjedovali i skladateljske sposobnosti.  Rezultat je bila glazba kojom su dobro uzdrmali skoro dominirajuću „šlagersku“ atmosferu, stoga je bilo razumljivo oduševljenje kako kritike, tako i publike, stoga nimalo ne čudi  zadržavanje prvog albuma na najvišem mjestu top lista više od godine dana. Svoje glazbene korijene sugestivno su deklarirali kroz izniman, a opet prepoznatljiv spoj glazbene snage u kombinaciji improvizatorske slobode i potrebne discipline. Može se kazati da im je to bila prva faza pisanja glazbene povijesti.

U drugu fazu prepunu novih avantura, znatiželje i eksperimentiranja (to je ono što kritičari najviše obožavaju) ušli su s prepoznatljivim odmakom od bluesa nastalim u prosincu 1968. i  nazvan je „Albatross“. Ta instrumentalna sugestivna, ambijentalna i osjećajna laganica nastala je pod utjecajem pjesme „Sleep Walk“ Santa & Johnnyja iz daleke 1959. godine i dandanas ima svoj gargantuovski učinak. Nikada nitko nije raščlanio svoju pjesmu do nivoa atoma i molekula koji nezaboravno izbijaju iz svake note ovog nebrušenog dragulja. Čista ezoterija koja je  indikativno nagovijestila  uvod u izvanvremenske, izvanserijske pjesme za sve generacije, uključujući i one buduće: „Man Of The World“ , „Oh Well“, „Black Magic Woman“ i „Need Your Love So Bad“. Bile su to nezamjenjive izvedbe prepune ritmičkog i harmonijskog  bogatstva, bogatih gitarskih skala, sola i riffova.

Sve više psihički nestabilan Green ima ozbiljnih problema religijske naravi, napušta grupu i glazbenu industriju. Netom nakon te odluke izlazi im još jedan glazbeni biser iz nezaboravne i unikate niske – slojevita „Green Manalishi“.

Dolazimo tako do nepobitne činjenice da ih nije mazio neprekidni uspjeh, jer kada sve ide po špagu tada se treba bojati još više, a što je ostatak benda itekako osjetio na svojoj koži kroz neprekidne permutacije i odlaske svojih članova. Prvo im je otišao Jeremy Spencer, pa Kirwan, došla im je Christine Perfect – kasnije McVie (Chicken Shack), dolazili su i odlazili Bob Welch, Bob Weston i Dave Walker, da bi se u jednom trenutku doslovce raspali.

Svoju novu bazu izmučeni bend pronašao je u Los Angelesu uz osvježenje koje je drastično, ujedno i pozitivno determiniralo njihov daljnji rad. Naime bendu se pridružuje bračni par Lindsey Buckingam – Stevie Nicks. Takva simbioza bila je strašno učinkovita, bend je raspolagao iskustvenom snagom i sviralačkim umijećem, a bračni par im je u miraz donio smisao za pravljenjem dobrih melodija. Iskreno rečeno ova kooperacija bila je zadnja slamka spasa i za jedne i za druge.

Tako se pripremio teren za album kojeg su mnogi nazivali i  „Bijeli album“ koji je postigao nevjerojatne komercijalne učinke. Kroz sljedeće dvije godine (1975. i 1976.) trio pjesama s ovog albuma nije silazio s radijskih postaja – bile su to „Rhiannon“ (Stevie Nicks), te „Say You Love Me“ i „Over My Head“ (Christina McVie).

Bila je to ujedno i treća faza djelovanja ovog žilavog benda, njihovo novo rođenje s pozitivnim egzistencijalnim posljedicama, faza konvergencije s možebitnom dilemom prodaje duše đavlu (čitaj popu), spoj soft rocka i lijepih folk balada prožetih američkim poimanjem pop-rocka, nijansiranih kroz lagane šetnje kalifornijskim krajolicima, faza koja je obilježila i učvrstila njihove pozicije u vrhovima glazbene hijerarhije u idućih 7 – 8 godina.

Uz gore navedeni trojac treba izdvojiti „Crystal“ s Lindseyjevim uvjerljivim vokalom i lijepom igrom akustične gitare i klavijatura; „Landslide“ koju su kasnije obradili Smashing Pumpkins, a korištena je u jednoj epizodi crtane serije South Park. Stevie Nicks je opetovano dokazala da uz vanjsku ljepotu posjeduje i onu unikatnu oblikovanu kroz prepoznatljivi vokal kojem se tako uspješno suprostavlja, ujedno i nadograđuje ga onaj Christinin („Warm Ways“, „Over My Head“)

Ukratko rečeno, ovaj album bio je poput ugrađivanja halogenog raskošnog osvjetljenja u glazbeni svjetionik koje je svoj finalni bljesak, toplinu i svrhu dobilo na sljedećem, možda i poznatijem albumu, „Rumours“.

 

Đorđe Škarica

Hits 145

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42