Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Fortune Smiles

Bookmark

Data

Released Prosinac 2016
Format Albumi
Vrsta
Dodano Utorak, 16 Svibanj 2017
Žanr Jazz
Length 1:18:30
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2016
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6075195
Edition details objavljeno: 16.12.2016.; snimano: 8.7.2014. - Muzej Mimara, Zagreb
Tags Croatia Records Matija Dedić Šimun Matišić

Review

Otplutati u novu sferu improvizacija

Iako rijetko nastupaju, pijanist Matija Dedić i vibrafonist Šimun Matišić stekli su statis respetabilnog dua na našoj jazz sceni. Njihovi su koncerti redovito popraćeni ovacijama publike i hvalospjevima kritičara. Zato ne čudi što je njihova matična diskografska kuća, Croatia Records, odlučila na CD-u objaviti upravo koncertnu snimku. Radi se o nastupu što su ga održali 8. srpnja 2014. u atriju Muzeja Mimara, u sklopu programa Klupsko kazališno-glazbene scene Amadeo. Publika ih je ovacijama ispratila i nakon koncerta što su ga održali 24. studenoga u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest, u sklopu ciklusa koncerata Zlatni Zagreb. Taj je nastup bio svojevrsna najava spomenutog albuma »Fortune Smiles«. Iako su koncert pratili uglavnom ljubitelji klasične glazbe, zbog čega je izostao pljesak nakon svakog sjajnog sola što su zaslužili, Dedić i Matišić su oduševili prisutne koji su ih nagradili dugotrajnim pljeskom nakon izvedbe svake skladbe te nakon koncerta pozvavši ih na dva dodatka. Naime, njihov je pristup od početka, pa tako i na ovom albumu, bio blizak estetici klasične glazbe. Očituje se to u virtuoznosti, zvuku, ugođaju, načinu glazbenog razmišljanja... »Matijini temelji i klasična naobrazba, te moj trenutni studij klasične kompozicije i udaraljki na Akademiji u Zagrebu, daju pečat našem sviranju te naše izvedbe često poprimaju prizvuk klasične glazbe«, rekao je Matišić u razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma.

Bezazleno uklizavanje

Iako su obojica autori - Dedić je svoj autorski rad dokumentirao na mnogim izdanjima, a Matišić na svojem prvom CD-u »Jazz Nocturno« iz 2010. - za svoje su glazbene nestašluke odabrali djela autora, ujedno i vrhunskih instrumentalista, koji su u svijet jazza ušli u 1960-ima i 1970-ima, a još uvijek su u elitnom jazz krugu: pijanista Keitha Jarretta (»Fortune Smiles«, »In Your Own Quiet Place« i »Coral«) i Chicka Coreae (»Armando's Rhumba« i »La Fiesta«) te gitarista Pata Methenyja (»Missouri Uncompromised«, »Sirabhorn«, »Question and Answer« i »Farmer's Trust«) uz kojega je u jednoj skladbi (»James«) koautor klavijaturist Lyle Mays. Pripadnici su to istog glazbenog miljea i njihove su karijere neraskidovo isprepletene. »Album se može povezati s mojim vibrafonističkim uzorom Garyem Burtonom, jer je kao što znamo često surađivao, i dalje surađuje, s velikim pijanistima kao što su Chick Corea, Keith Jarrett i Makoto Ozone, te su neke skladbe koje sviramo također njemu draga djela«, rekao je Matišić. »Ali unatoč tome, Matija i ja tom repertoaru donosimo nešto novo. Skladbe za ovaj duo projekt odabrao sam u dogovoru s njim. Naime izabrao sam neke meni omiljene jazz skladbe Methenya, Coreae i Jarretta, te moj odabir pokazao Matiji koji se sa cijelim repertoarom složio. Naime, glazbeni man se ukusi jako slažu i podudaraju. To nas je naravno glazbeno odmah povezalo, te s velikim veseljem izvodimo ta djela.« Iako je aktivan i u izvedbama drugih stilova, primjerice klasičnoj glazbi i gypsy swingu, Matišić je od početka pokazivao sklonost tom jazz krugu i »komornom jazzu«, što je pokazao već na svojem prvom albumu, dok je Dediću to tek jedan od mnogih idioma koji raspiruju njegovu maštu, ali i u taj je uklizio »bezazleno«, s lakoćom i razumijevanjem.

Ritmička igra

»Sa Šimunom volim svirati prvenstveno zato što je divan dečko«, rekao je Dedić. »Pozitivan je i pošten, nevjerojatno talentiran te posjeduje ozbiljnu glazbenu naobrazbu. Iako je mlad, zbog svega navedenog imam priličan respekt prema njemu. Vjerujem da će jednoga dana otići izvan granica Hrvatske te bi mogao ostvariti lijepe rezultate. Kliknuli smo od samog početka našeg druženja, od konverzacije, smisla za humor... Sve to navečer na koncertu pretopimo u isti dijalog, samo na drukčiji način, onaj kojim naše druženje želimo prikazati i ostalim ljudima. U svirci s njim osjećam isto što sam po prvi put, davnih dana, doživio s bubnjarem Krunoslavom Levačićem, kad smo bili prepoznati kao rijedak par koji neprestano komunicira i bazira svirku na međusobnom slušanju, uvažavanju, prilagodbi poticaju i povjerenju. Šimun i ja povezani smo konstantnom ritmičkom igrom u kojoj se nadopunjujemo raznim idejama. On dobro poznaje sve paterne kao i ritmičke utjecaje s raznih strana planete. Uz sve to obojica imamo sklonost otvorenijim formama te suvremenijem pristupu harmoniji što našu priču čini zanimljivom za publiku. Povezala nas je ljubav prema istim pločama, izvođačima i pjesmama. Uvijek sam se pitao zašto nikad u svoj repertoar nisam uvrstio ni jednu pjesmu mojih idola iz mladosti kao što su Jarrett, Corea i Metheny. Šimun je u meni probudio tu iskru i velik interes za ovaj projekt koji vrlo lijepo napreduje i uvjeren sam da nas očekuje još puno lijepih trenutaka. Naime, to je glazba uz koju sam počinjao svoj glazbeni put i čiji su elementi i dan danas za mene temelji. Methenija sam prvi put slušao kao sedamnaestogodišnjak. Nezaboravno! Lyle Mays je moj velik uzor. Jarrett je genije i tu nema dvojbe. Njegov album »The Köln Concert« odredio je moj životni put. Corea, naravno, kod svih pijanista na svijetu zauzima posebno mjesto«

Blagoslov Boška Petrovića

Poveznica sa svim spomenutim autorima, s kojima je surađivao i razmijenjivao skladbe, vibrafonist je Gary Burton, Matišićev mentor. Naime, oduševljen njegovom svirkom pozvao ga je na studij na najprestižniju svjetsku jazz školu, Berklee School of Music, u stalnom su kontaktu, kad god je Burton u Europi koriste prigodu za zajedničko vježbanje... »Burton i ja komuniciramo preko elektroničke pošte«, rekao je Matišić. »Šaljem mu e-mailove sa snimkama i »izvještajima« o mom radu. Upravo mu se spremam napisati mail, čim CD bude objavljen. Od njega učim o jazzu i pristupu jazz improvizaciji. Puno više smo radili na tome nego na sviranju vibrafona. To je nešto što je i Boško Petrović prakticirao - učenje glazbe, a ne glazbala, a to kod profesora najviše cijenim. Prijateljstvo s Burtonom i Boškom mi znači jako puno. Imam nevjerojatnu sreću sa svi pedagozima od kojih sam učio ili učim, posebice jer znamo da je Burton vjerojatno najvažnija osoba u vibrafonističkom svijetu.«

Dedić ovim albumom dokazuje svoje vrhunsko umijeće, a Matišić iskazuje nevjerojatnu muzikalnost i glazbenu zrelost. Vještina sviranja i doslovno tumačenje nekog djela za njega više nisu imperativi, za njega glazbalo više nema tajni, prigodom izvedbe ne mora razmišljati o preciznosti i notama; on se u potpunosti može prepustiti glazbi trenutka, upijanju trenutnog nadahnuća, komunikacaji s Dedićem. No, iako je dobio već mnogobrojne slične pohvale - dobio je blagoslov od najboljeg hrvatskog vibrafonista svih vremena Boška Petrovića - ostao je skroman, samozatajan, vrijedan, predan učenju i istraživanju, svjestan važnosti edukacije kojoj se posvetio na raznim razinama. Ne svira često, ali kad nastupi to je uvijek vrhunski. Upravo je suradnja s iskusnim, i to ne bilo kojim nego jednim od najboljih, Matijom Dedićem, za njega sretna okolnost, jedan od važnih segmenata njegova školovanja. Dedić mu je nesebično otvorio prostor, uklopio se u njegove afinitete, dozvolio mu da se razmaše. O tome je rekao: »Smatram da sebe nemam potrebu više isticati i dokazivati se te uživam u tome da se bez frustracije doživljavam kao nekoga tko ima primaran zadatak pratiti tako vrsnog solista.«

Bez straha

Obojica su sjajni solisti, improvizatori koji su u ovoj suradnji ostvarili više od uobičajenog pristupa jazz standardima. Oni se nadopunjuju u glazbenim dijalozima, ne upadaju jedan drugom u riječ, postavljaju pitanja i odgovaraju, potiču jedan drugoga. Njihove se izvedbe razvijaju postepeno, imaju glavu i rep, dinamične su, uzbudljive. »Suradnja sa Matijom mi je izrazito draga«, rekao je Matišić. »Kao mladom glazbeniku koji tek zakoračuje u profesionalne glazbene vode, puno mi znači da je jedan od najboljih jazz pijanista na našim prostorima odlučio svirati upravo sa mnom. To mi je korisno iskustvo jer na svakom koncertu i probi naučim nešto novo. Koncerti su nam koncipirani jako »free«. Naime, iako imamo dogovorene forme samih skladbi svaki puta nešto mijenjamo, od uvoda, krajeva, sola… Takva mi je vrsta sviranja apsolutno najdraža u jazz glazbi. Nikad ne znam što će koji koncert donijeti te je svaki jedna vrsta istraživanja za sebe. Ono što me kod Matije posebno fascinira, jest činjenica da on konstantno sluša sve što sviram, te to prati na najbolji način koji mogu zamisliti. Kad sviram s njim osjećam se sigurno. Nije me strah hoćemo li »otplutati« u neku novu sferu improvizacija ili forme jer znam da sve jako dobro sluša i prati te, što je najbitnije od svega, razumije. Naučio sam puno baš na toj razini - konstantno slušati.«

To se snažno osjeća u izvedbama Coreainih skladbi nadahnutih latino utjecajima: »Armando's Rhumba« i »La Fiesta«, koje su najdojmljivije na albumu. Naime, izvode ih poletno, razigrano, uzbudljivo, bravurozno.

Davor Hrvoj, preuzeto iz Novog lista od 18. prosinca 2016.

Hits 474
Matija Svira Arsena « Matija Svira Arsena Matija Dedić Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - 42